Kada razmišljamo o nacizmu i pitamo se: "Kako je to sve bilo moguće?" Odgovor možemo pronaći u esejskom dokumentarcu Hitlerov Hollywood Njemačkog redatelja Rudigera Suchslanda, koji nosi podnaslov Njemačko kino u doba propagandne koristi. Redatelj nam predstavlja gotovo malu slikovnicu brojnih Njemačkih klasika i zasigurno navede gledatelja da pogleda barem jedan film čiji se isječak pojavljuje.
Od brojnih filmova koje je izradio Treći Reich, otprilike polovica su bili mjuzikli ili komedije, koje su hranile javnost zabavom. Upravo oni su bili bijeg od stvarnosti i davali su ljudima mogućnost bijega u svijet fikcije. Kao i u Hollywoodu, postojao je sustav zvijezda, s najpopularnijim licima filmskog platna koja su bili vrlo dobro plaćeni za svoje uloge.
Dokumentarac jasno pokazuje kako su filmovi bitni element nacističkog propagandnog stroja. Hitler je koristio film kao glavni mediji za komunikaciju s narodom. Propagandni ministar Joseph Goebbels kontrolirao je gotovo sve aspekte industrije, zadržavajući željezo na kreativnim odlukama. On se miješao u cijeli kreativni proces uključujući i izradu scenarija te odabir glumaca.
Kako bi ispričao svoje viđenje povijesne priče, redatelj se odlučuje na antižanrovsku filmsku formu filmski esej. Prisutnost autora u ovakvom obliku filma je ključna. On se neizravno reflektira ili referira na stvarne događaje, odnosno iznosi svoj subjektivni stav o temi kojom se bavi. Svoje gledište promovira na način da koristi voice over preko arhivskih snimki, isječaka iz filmova te skupa fotografija poznatih lica tadašnje filmske scene kako bi istražio estetiku, stavove i poruke Njemačke kinematografije od 1933. do 1945. godine.
Svoj stav Suchsland nadopunjuje tako da navodi citate nekoliko teoretičara koji su se bavili istom tematikom što vrlo lijepo zaokružuje njegove misli u smislenu cjelinu.
Duljina filma i njegov tempo gura publiku od sebe. Isječci iz nekih filmova ponekad su duljeg trajanja nego što je to potrebno. Gledatelju je potreban isječak samo ako u tom trenutku odgovara tematici naracije. S druge strane, svrha duljih isječaka mogla je navesti dodatnu zainteresiranost gledatelja za sam film koji je redatelj prikazao.
Hitlerov Hollywood me oduševio zbog pažnje posvećene detaljima i pomalo provokativnoj temi.Smatram da je on jedan izuzetan filmski esej koji bi trebao biti bitan za sve ljubitelje filmske umjetnosti i povijesne fanatike.
