Vrhunske priče su vješte u napipavanju pulsa publike i zeitgeista u kojem žive. I Novine i Crno-bijeli svijet, čije su nove sezone predstavljene na PFF-u, žele biti takve priče. Zgrabile su snažne teme i pokušale ih pripitomiti svom diskursu. Korupcija vlasti i riječi te pogrdno zvana jugonostalgija su okidači jakih emocija i burnih rasprava na našim prostorima. Bez sumnje, savršeno pogođene teme koje u sebi sadrže cijelo vrelo potencijala. No je li taj potencijal iskorišten kako treba?
Od početka emitiranja Crno-bijelog svijeta, ova šarena humoristična drama u sebi je sadržavala suptilan zametak tragedije. Svi znamo što će te vesele klince koji '82. gutaju Start i žive Novi val dočekati za desetak godina. Likovi su postavljeni na pozicije koje će biti iznimno osjetljive tijekomDomovinskog rata. Kipo u sebi sadrži klice ratnog reportera. Srednjoškolci ratnih dragovoljaca. Žungulov otac kao zagriženi general JNA je narativna tempirana bomba. Una i njena majka ne mogu imati sretnu budućnost u zemlji koja će im uskoro brojati krvna zrnca.
Usprkos tome, olujni oblaci se nisu pokazivali na obzoru. Prošle dvije sezone bile su čista oda slatkim posebnostima jedne epohe. Prva je bila do zuba naoružana referencama na dobre stare dane. Druga se malo pročistila od tih prezbijenih jednokratnih fora i nagazila na dramu u pokušaju da pokaže kako i zlatna doba imaju svoje naličje. Treća se dodatno okuražila u tim sramežljivim pokušajima politiziranja i spremila zagristi jako velik zalogaj.
Možda i prevelik. Cjepkanjem vremenske linije otvara se niz mogućih igri sa strukturom, s postavljanjem informacija i gledateljskih očekivanja. Zasad je to cjepkanje poslužilo samo tome da raspirka pitanja i gledateljski interes s brojnim in medias res i cliffhangerima. Hoće li se potencijal ovog premetanja u potpunosti iskoristiti ili će ostati zadovoljni samo osnovnim trikovima nelinearne strukture, tek nam je vidjeti.
Vremenski raskol se odrazio i na sliku. Početak epizode odmah izbacuje gledatelje iz očekivanog, udobnog tehnikolora. Iz šarenog sna se likovi bude u ispranu noćnu moru s blagim crno-bijelim preludijem. Tako Crno-bijeli svijet postaje dostojan svog imena u prvom segmentu, koji se odvija 1984. godine. Godina 1984. ipak mora uvijek biti tmurna i prijeteća, zar ne? U njoj svjedočimo kako sve što se gradilo prošle dvije godine propada. I iz nje se doista neočekivano ubacujemo u presudnu 1991. godinu, u isprane, slabokrvne boje i prijetnje na svakom koraku.
Ubrzavanje do ratnih godina je definitivno najveće iznenađenje ove sezone. Crno-bijeli svijet se činio kao da pokušava prenijeti tek laganu priču nekog drugog doba, izoliranu i neokaljanu ratom koji slijedi. Ovim skokom razbili su tu izolaciju i uhvatili se u koštac s temom nekoliko ljestivca iznad njihovog uobičajenog opsega. Segment '91. tako završava s dobrim dijelom naših junaka na korak do smrtne opasnosti, na putu u kišu granata ili na bijegu iz države. Taj mrak se toliko naglo razbistruje katapultiranjem radnje natrag u 1983. da bi gledatelju mogao ostaviti trzajnu povredu. Iz pokisle prve linije bojišta - u tople boje Jagode koja s dvije lijeve vježba aerobik u mekim štucnama boje lavande.
Bojanje svake vremenske linije u različite tonove čini se prvoloptaški. Moguće je da će se ovakvo kodiranje bojama iskoristiti na kreativnije načine u budućim epizodama, ali zasad slaže premijernu epizodu u vizualni sendvič.
Ono što najsnažnije odrazuje razliku između te tri godine su ipak likovi. U njima leži glavna prevaga hoće li ovaj pokušaj uozbiljavanja podignuti ili potonuti seriju. Glumačka postava ih je dosad tumačila mahom komično i blesavo. Glavni poanta im je bila prenijeti simpatične likove koji publici mogu svojim štosevima izvući osmijeh na lice i svojim boljkama (najčešće ljubavnim i profesionalnim) probuditi blago suosjećanje. Cilj im je bio dopasti se. Sada, moraju ići dublje od toga. Umjesto simpatije, moraju buditi empatiju kako bi uspješno iznijeli ovaj preokret.
Koliko god se naši ratni filmovi usredotočili na posljedice rata na civile, još nisu prikazali ovakav razvoj. Likove Crno-bijelog svijeta smo upoznali i dugo pratili u ugodnoj, sretnoj svakodnevici. Bili su neopterećeni teretom Drugog svjetskog, a još nezahvaćenih sjenkom Domovinskog rata. Sada su iz bezbrižne sigurnosti iščupani u krizu koja je na ovim prostorima ostavila ožiljke koji se i dan danas osjećaju.
Hoće li se ovaj vrtoglavi rez iz komedije u tragediju isplatiti? Uz dobro vodstvo i izvedbu, sigurno bi mogao. Crno-bijeli svijet je pokazao pregršt nedostataka u svoje dvije godine postojanja. Ali isto tako je sam sebi postavio izazov u želji za sazrijevanjem. Podizanje ljestvice se svakako mora pozdraviti - ono signalizira da hrvatska produkcija želi evoluirati i uhvatiti korak sa zlatni dobom televizije koje vlada svjetskim ekranima. Čak i kad se ta ljestvica podigne možda previsoko da se uhvati.
