Četvrto izdanje Vremeplova, naziva Kinematografske djelatnosti i pulska svakodnevica 1919 – 1943, predstavljeno je danas u Puli.

S autorima knjige, Sanelom Pliško i Davidom Orlovićem, razgovarao je povjesničar filma Daniel Rafaelić. U uvodu je rekao kako je Vremeplov 4 nastavak istraživanja knjige Dejana Kosanovića „Kinematografske djelatnosti  u Puli od 1896 do 1918. godine“ iz 1988. godine. „Vremeplov 4 otvara neistražena područja domaće i svjetske kinematografije interdisciplinarnim pristupom i međuinstitucionalnom suradnjom“, rekao je Rafaelić.

Orlović je knjizi dao važan kontekst i povijesnu podlogu pulskoj kinematografiji, a riječ je, istaknuo je Rafaelić, o pionirskom radu.

„Težište je na položaju radničke klase“, ispričao je Orlović dodavši kako je riječ o razdoblju građanskog života koji otkriva slobodno vrijeme te da se tih, tridesetih godina, vide i natruhe potrošačkog društva. „Tada se odlazi u kino, otvaraju se trgovine, rade se reklame, odlazi se na more“, nabraja Orlović.

Pliško je dala opis pulskih kinematografa navedenog razdoblja: „U Kosanovićevom istraživanju nailazimo na podatak o pokretnim kinima koja su bila preteča stalnim kinematografima. Stalna kina pronalaze svoje adrese početkom 20. stoljeća, no često su izmjenjivala nazive i tako je bilo do 1943. Kina su bila dobro posjećena svaki dan, bez obzira na to što su bila u relativnom malom radijusu u centru, radila su od 14 do 21 sat, s projekcijama koje su započinjale svaki sat.“ Pliško navodi da je 1938. godine Arena po prvi put postala mjesto za gledanje filmova. Taj je događaj u ondašnjem tisku najavljen kao veliki kinematografski spektakl.

Orlović je dodao da je tada nastao i unutrašnji dio Arene koja je do tada imala samo svoj očuvan plašt. Napravljene su tribine kako bi se ondje ljeti održavale opere. Tvrdi da je to bio pokušaj vlasti da oživi građanski život u Puli.

U knjizi se navodi i talijanski film Alfa Tau!, dugometražni film gotovo cijeli sniman u Puli 1942. godine. I prije se u Puli snimalo, primjerice 1937. godine snimljen je film „Uomo in mare“, dokumentarac koji je postigao veliki uspjeh. Naime, izabran je među pet najboljih filmova na Međunarodnoj smotri u Comu, na čijoj je projekciji prisustvovalo više od 3000 gledatelja.

Rafaelić je zaključio kako su Kosanović, Orlović i Pliško edicijom Vremeplov zaokružili jedan bogat i važan dio pulske kinematografije.