Festivalski plakati Predraga Spasojevića
Predrag Spasojević još kao student Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu započinje suradnju s Pula film festivalom, odnosno ondašnjim Festivalom Jugoslavenskog igranog filma (FJIF). Godine 1984. oblikuje prvi plakat – bombon-Arenu – a nastavlja sa serijom vizualnih rješenja, gotovo u kontinuitetu, do 1991. Za 32. FJIF iz 1985. kao formalnu osnovu odabire režisersku stolicu, a za 33. festival temu posreduje na nekonvencionalan i duhovit način komponirajući nekoliko redova kino sjedalica među kojima stoji strašilo raširenih ruku napunjenih filmskim vrpcama. Rješenje plakata, međutim, izazvalo je oprečne javne kritike. Različita tumačenja spornog strašila vremenom su pala u zaborav sve dok 1987. nije stigla vijest iz Los Angelesa da je isti plakat dobio II. nagradu Key Art Awardsa prestižnog Hollywood Reportera. Uz to, posebnu nagradu za dizajn dobio je i Predragov plakat za 21. MAFAF iz 1986., koji “predstavlja ribež na kojem netko riba film“. Ništa manje nisu bili zapaženiji i uspješni plakati s Bebama ili Vješticama, a završava plakatom za otkazani FJIF 1991. godine.
Nakon poduže stanke, godine 2007., sada već zreli Spasojević, ponovno oblikuje vizualni identitet 54. Pula film festivala. Ovoga puta naglasak ne stavlja na fotografiju nego na ilustraciju jednostavnog, dopadljivog i dobrohotnog bijelog duha koji dominira na svim detaljima filmskog vizuala uz slogan Dobri duh filma. No, s ćudljivom moći plakata Spasojević se ponovo susreće kod prezentacije najavnog plakata za sljedeći, 55. festival. Zbog “provokativnog i nemoralnog“ idejnog rješenja, organizator odustaje od realizacije. Uz dosjetljiv slogan Deset dana kreacije na plakatu je prikazana Arena prema kojoj hitaju stilizirani spermiji; osim jednog koji se kreće suprotnim smjerom. Oblikovanje nije bilo ništa manje dopadljivo od Dobrog duha filma, ali je poruka (pre)doslovno iščitana kao vulgarizacija filmskog medija i jednog spomenika kulture.
Bilo kako bilo, dobri duh festivala nije se više ponovio.
Jerica Ziherl (iz monografije P. S. Predrag Spasojević, 2013.)
Predrag Spasojević (1959. – 2010.) rođen je u Čapljini 1959. godine. Stekao je diplomu zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti 1985. godine pod mentorstvom Miroslava Šuteja. Ubrzo postaje članom ULUPUH-a, HDLU-a, i HZSU-a te dobiva status slobodnog umjetnika. Profesionalno se bavio grafičkim oblikovanjem još od studentskih dana pa sve do prerane smrti 2010. godine. Tijekom tog razdoblja surađivao je s mnogim kulturnim, društvenim i privrednim institucijama oblikujući prepoznatljive vizualne identitete. Dobitnik je nagrade i priznanja Key Art Awardsa prestižnog Hollywood Reportera za dizajn 2filmska plakata, Velike nagrade Zlatna ruža na Festivalu tržišnih komunikacija u Portorožu za seriju plakata Uljanikovog Centra za obrazovanje kadrova, Prve nagrade za autorsko rješenje kalendara Media marketing u Ljubljani te nagrada za najbolji turistički katalog HTZ-a i najboljeg dizajnera Istre. Živio je i stvarao u Puli, bio zaljubljenik u Istru i njenu arhitekturu, što ga je potaklo da se posljednjih godina života, uz grafički dizajn, posveti dizajnu interijera i revitalizaciji stare istarske gradnje.
