Topla priča o jednom neobičnom susretu koji prerasta u prijateljstvo između boemskog glazbenika medvjeda Ernesta i djevojčice mišice Celestine koja se u mišjem gradu u podzemlju školuje za zubaricu. Ernest je neshvaćeni umjetnik koji počesto ima problema sa zakonom a Celestine i sama umjetnica, slikarica čije su sklonosti u drugom planu u zajednici koja preživljava skupljajući i popravljajući zube…

Nagrade: Posebno priznanje za najbolji scenarij , Director’s Fortnight,  Cannes 2012. te nagrada César za najbolji animirani film 2013.
Stéphane Aubier (1964) belgijski redatelj i scenarist animiranih filmova u kojima se koriste različite animacijske tehnike, ali i montažer, snimatelj i glumac. Rad i karijera usko su mu vezani uz ime Vincenta Patara s kojim potpisuje mnoge naslove, primjerice Pic Pic André shoow – Le deuxième iz 1998. ili Panique au village iz 2009.

Vincent Patar (1965) redatelj i scenarist koji se sa budućim profesionalnim kolegom Stéphaneom Aubierom susreo na Institutu des Beaux-Arts de Saint-Luc u Liègeu a potom su pohađali i École supérieure des arts visuels de La Cambre u Bruxellesu te je uslijedila višegodišnja plodonosna suradnja.

Benjamin Renner, nagrađivani animator i redatelj dvaju filmova – uz Ernesta i Celestinu, tu je i La queue de la souris iz 2008.

Dvanaestogodišnji Raimonds ima strogu i zahtjevnu majku koja ne samo da je preopterećena brojnim poslovnim obvezama već i skriva vezu s novim dečkom zbog čega je često nema kod kuće.  Kako bi je zadovoljio, Raimonds se istinski trudi svirati saksofon, majčin poklon, a vrijeme krati u druženju s problematičnim Peterisom. Prepušten sam sebi, Raimonds će uskoro upasti u neprilike, pobjeći od kuće, a i saksofon će biti ukraden te će njegov duogočekivani koncertni nastup biti doveden u pitanje…

Nagrade: Najbolji film za djecu Generation Kplus Berlinale 2013.

Janis Nords (1983) režiju je studirao na britanskoj National Film and Television School. Nakon intenzivnog rada kao asistent brojnim latvijskim redateljima na filmovima i reklamama, snimio je prvijenac Amater (Amatieris) 2008. koji je osvojio nagradu najboljeg debitantskog ostvarenja na Latvijskom nacionalnom filmskom festivalu. Mama, volim te njegov je drugi dugometražni film, a spomenuti još treba i dva kratka naslova nastala u međuvremenu – Freedom Day iz 2010. te Au revoir Monkeys iz 2011. godine.

Jedanaestogodišnji dječak Johnatan i njegova sestra Sophie provode praznike kod djeda koji živi u blizini šume koja obiluje mitskim bićima. Jonathan čini sve kako bi izbjegao društvo mlađe sestre i u jednom trenutku to mu doista i uspije. Naime, Sophie otima divovski tisućljetni medvjed. Jonathan mora poći u samo srce šume i suočiti se s brojnim bićima koja ondje obitavaju kako bi je spasio…

Nagrade: Nominacija za najbolji dječji film i glazbu na Robert festivalu danske Filmske akademije.

Esben Toft Jacobsen (1977) započinje studij vizualnih komunikacija na The Danish Design School, no naknadno se odlučuje na studij animacijske režije na The National Film School of Denmark. U početku radi kao samostalni umjetnik i animator na brojnim kompjuterskim igricama no nakon diplome režira brojne produkcije. Godine 2007. zaslužuje posebno priznanje na Berlinaleu za diplomski rad Having a Brother.

Petra uskoro slavi peti rođendan i najviše od svega bi voljela na poklon dobiti psa. U Petrin  vrtić  dolazi novi dječak Karsten i otad oni postaju najbolji prijatelji. Stalno se igraju zajedno, čak i kad ih Sigrid zbog toga zadirkuje. Zajedno upoznaju napuštenog starog psa Bassu kojeg Petra žarko želi povesti kući, no to nije moguće i Petra je tužna. Ali, kada dan njenog rođendana stigne, čekat će je ne jedno nego čak dva velika iznenađenja.

Arne Lindtner Næss (1944) norveški redatelj, scenarist, televizijski producent ali i glumac koji je glumio u mnogim popularnim norveškim televizijskim serijama poput  Familiesagaen De syv søstre (1996-1999), sin poznatog nacionalnog redatelja i scenarista  Peder Hamdahl Næssa. Potpisnik čak sedamnaest redateljskih djela, među kojima se može izdvojiti nekoliko televizijskih serija, dugometražni prvijenac komedija Olsenbanden Junior går under vann (2003), te Venner for livet (2005), S.O.S Svartskjær (2008) ili Blåfjell 2 – Jakten på det magiske horn (2011).

Desetogodišnji Mika drugačiji je dječak. Boluje od autističnog Aspergerova sindroma i teško se snalazi u društvu. Ipak, voli matematiku i primjećuje mnogo toga što drugi ne zapažaju. Njegov život u potpunosti će se promijeniti kad otkrije da na balkonu susjednoga stana živi pravi pravcati konj. Vlasnik je problematični Sascha, a Mika će uz pomoć prijateljice Dane morati proći razne pustolovine i svladati mnoge prepreke kako bi pomogao voljenom konju, ali i samome sebi…

Hüseyin Tabak (1981) filmaš koji je režiju studirao kod Michaela Hanekea na Filmskoj akademiji u Beču, i koji je brojne kratke filmove potpisao u periodu u kojem je asistirao redateljima na dvadesetak naslova. Među tim kratkim radovima ističu se naslovi poput Cheese (2008), Heim (2010) i dokumentarac Kick off (2010) a prvi dugometražni film, nastao prije Konja na balkonu, kojeg je snimio prema priči Mila Dora, jest film Deine Schönheit ist nichts wert (Your beauty is worth nothing), prikazan na 9. Dubai International Film Festivalu 2012.

Sedmogodišnji Bram nestašan je dječak zainteresiran za svijet oko sebe. Beskrajno je uzbuđen činjenicom da uskoro kreće u prvi razred, međutim dolazi u razred strogog učitelja Fisha koji ne brine previše o njegovoj bujnoj mašti i koji se se drži disciplinskih metoda i  želi da se stvari odvijaju po striktnome redu. Bramovi roditelji pokušat će učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi pomogli dvojcu da se prilagode jedan na drugog.

Nagrade: Dobitnik nagrade Cinekid za najbolji nizozemski dječji film 2012.

Anna Van der Heide, redateljica sedam projekata – uz dugometražni debi Uzvrpoljeni Bram, tu su tri tv-serije, jedan televizijski film (Zara, 2009) i dva kratka naslova, među kojima treba istaknuti MissiePoo16 iz 2007., ujedno njen prvijenac, za koji je nagrađena s Dutch Gold Calf Award za najbolji kratki film. Ujedno režira i piše i za kazalište te je utemeljiteljica kazališne skupine De Achterbank Generatie (The Back Seat Generation).

Priča o najmlađem junaku revolucije, pioniru, partizanu Bošku Buhi, rodom iz Virovitice. Djetinjstvo njegove generacije surovo je prekinuo rat, prisilivši njega i njegove vršnjake na prerano sazrijevanje. Boreći se rame uz rame sa odraslima, u predahu borbi živnula bi ipak klica nagona za igrom i nestašlucima, dječja radoznalost, titraji prve ljubavi…

Branko Bauer (1921–2002), jedan od najplodnijih i najpopularnijih redatelja bivše države Jugoslavije. Njegovo poimanje režije bilo je vrlo blisko holivudskoj dramaturgiji, te je uživao popularnost kod publike, ali i kritike. U debitantskom ostvarenju Sinji galeb snažno je navijestio svoj talent, a i narednim ostvarenjem Milioni na otoku, Bauer je demonstrirao visoku kompetenciju u žanru filmova za djecu i omladinu, kojem će se vratiti u završnom razdoblju svog opusa filmovima Zimovanje u Jakobsfeldu i Salaš u Malom Ritu (kao i u seriji Salaš u Malom Ritu), te u svom posljednjem ostvarenju Boško Buha. Spomenuti treba i njegove igranofilmske klasike Ne okreći se, sine (jedan od najznačajnijih filmova s tematikom NOB i Drugog svjetskog rata u nas, nagrađen s tri Zlatne Arene), Tri Ane, Licem u lice (Zlatna Arena za režiju) i popularnu komediju Martin u oblacima.