nedjelja | 21. srpnja. 2013
Veći filmski zalogaj
Redatelj Goran Ribarić o filmu Planina
Kratkometražni film Planina iznikao je iz vježbe za završetak treće godine studija režije na Akademiji dramske umjetnosti, a kao osvježenje u odnosu na drugu godinu, kada je tema bila strogo zadana, redatelju su ostavljene slobodne ruke, što ga je ponukalo na ambiciozniji i zahtjevniji projekt.
Stoga je veći filmski zalogaj, unatoč slabašnom i produkcijskom i financijskom budžetu, uključivao odlazak u Split, gdje se većina scena snimala na vrhu planine Kozjak, i to u sasvim gerilskim uvjetima. Srećom, ni nemilosrdni naleti bure ni oskudna oprema („imamo samo ono što smo uspjeli ponijeti sa sobom“) nije narušila redateljev plan. Da bi popunio ne baš bajkovite tehničke mogućnosti, stopostotni fokus stavio je na samu priču i glumu, odnosno odnos kćeri i majke, prožet mnogim psihološko-obiteljsko-intimnim silnicama, koje su u tom planinskom, nekomfornom i ogoljelom okruženju, za razliku od svakodnevnog poznatog ozračja, naposljetku dovele do intrigantnih trzavica, razgovora i situacija. Možda očekivani izbor oca i sina kao glavnih protagonista filma redatelj je namjerno zamijenio majkom i kćeri, i to vođen mišlju da želi još jednom tematski zagrabiti teži dio kolača i pozabaviti se nekom novom temom koja još nije bila na njegovu redateljskom itineraru, a uz to različite ženske odnose vrlo rado gleda i inače na filmskom platnu. Vjetar u leđa cijelom snimanju svakako su bili glumci, koji su uvijek otvoreni i spremni sudjelovati u studentskim projektima, i to s visokim angažmanom i bez novčane naknade.
Po završetku snimanja veliku je pažnju posvetio stilizaciji samog filma, pa su uslijedili sati provedeni na kolor-korekciji, koja je uz miks dominantne žute i žive crveno-plave, dočarala topli ugođaj, što korespondira s dinamičnim odnosom dviju žena različitih generacija, kao i legendom što prati osnovnu potku priče, te se na kraju, u skladu sa žanrom što ima pečat melodrame, sjedinjuje u sretan, optimističan kraj.
Sve u svemu, redateljski je podignuta zastavica – zadovoljan – a za budućnost su već dogovoreni novi projekti, koji prije svega podrazumijevaju suradnju s mnogo ljudi, što mu je u ovom filmu u gerilskim okvirima jedino nedostajalo.
zabilježila Iva Cikojević