ponedjeljak | 22. srpnja. 2013
Prava mjera za pravu ulogu
Razgovor: Visar Vishka, glumac u filmu Šangaj
Iako uloga ima golem raspon godina, bilo mi je lako, jer sam bio i ostao skroz svoj. Alfa i omega dobre glume pritom je balans koji glumca spašava od klopki u koje može upasti
Vaš film po svjetskim festivalima žanje uspjehe, a najznačajniji je nagrada na Festivalu u Montrealu..
Da, i nas je to iznenadilo i usrećilo. Festival u Montrealu je A-kategorija i kad smo ušli u službenu konkurenciju, to nam je bio velik uspjeh, no na kraju nam je uručena nagrada za najbolji scenarij, što nam je potvrdilo da to nije bilo slučajno. Ondje se također dogodila zanimljiva zgoda. Naime, na domjenku gdje je bila gomila ljudi, predsjednica žirija, britanska glumica Greta Sacchi, nenadano je, ugledavši me, kliknula – Belmondo! (ime mog lika). Zatim se zatrčala prema meni, izgrlila me i ushićeno rekla da takvu glumu kao moju u posljednjih petnaest godina nikad nije vidjela. I da, iako ovo službeno ne smije raditi, nije si mogla pomoći. Prolazili su me trnci od sreće. Ipak, na kraju nisam dobio nagradu, ali je žiriju bilo toliko neugodno da su mi se cijelu večer ispričavali i častili me pićima. (smijeh) Osvojili smo još nagrada, a filmu ove godine predstoji još puno festivala.
Kako je protekao casting, jeste li imali konkurenciju?
Zapravo nisam bio na castingu, iako je on postojao. Naime, preporučila me moja dobra prijateljica iz Sarajeva koja ima casting-agenciju. Najprije sam se, kad sam uzeo u obzir sve prometne veze do Slovenije, koje su tragične, našalio da bi bilo bolje da mi je našla posao u Australiji, no uspio sam doći do Ljubljane, gdje sam se našao s redateljem Markom Naberšnikom. Taj je razgovor bio kratak i sladak, uz jedan sokić, i on je odmah znao da sam ja Belmondo. Uistinu preferiram takve redatelje koji znaju što žele i s kojima u trenu postignem neku zajedničku vibru, jer to kasnije olakšava posao. Kada sam k tome pročitao scenarij, bio sam oduševljen jer ne pamtim kad sam u rukama imao tako dobar tekst. Malo je zapelo zbog financija, pa se odgađao početak snimanja, no kad me producentica nazvala i stavila točku na i – da sam glavni glumac – bio sam u Skopju na ulici i skočio sam od sreće.
U filmu utjelovljujete Belmonda od najranije mladosti do najdublje starosti…
Da, kad je riječ o tolikoj razlici u godinama, glumac je često u tipičnoj klopki, odnosno kad je mlad, pokušava naglasiti mladost, pa se doima primjerice naivnim, a kad skoči u starosnu dob, poštopoto se orijentira na to da bude ozbiljan ili pak mudar. Tu nisam imao problema jer sam bio skroz svoj i bilo mi je lako, premda znam da je nezahvalno reći da je to lako jer bi onda svi mogli s istim uspjehom to odraditi – odigrati ulogu. Ustvari, alfa i omega dobre glume, pa i ove uloge, upravo je – mjera. Redatelj Marko posjeduje savršenu mjeru, pa mi je bilo lako pustiti mu da me vodi tijekom svih faza moje uloge.
Film je snimljen na romskom jeziku. Kako ste usavršili svoje znanje tog jezika za potrebe uloge?
Rođeni sam Albanac, živim u Skopju, pa sam odmalena bio okružen s više nacionalnosti, tako da sam s vremenom usvojio nekoliko jezika, jer stvarno mi je Bog dao talent za jezike i muzikalnost, što mi pomaže kod učenja. Tako sam boraveći u New Yorku za nepuna dva mjeseca savršeno pokupio njihov naglasak da sam uspio dobiti nekoliko ponuda za posao u kazalištu. Romski sam znao malo, jer sam se u djetinjstvu družio s Romima u ulici, a za film sam učio otprilike mjesec dana, no trebalo je usvojiti dva romska dijalekta – jedan romski bosanski, koji je bio lakši jer sam prepoznavao neke riječi, no drugi, romski turski, bio je težak jer nisam razumio nijednu riječ na koju bih se mogao osloniti. Tražio sam da mi se u tekstu scenarija svaka riječ ispod prevede i snimi tako da rođeni Rom to izgovara. Kad kao glumac izgovaram tekst, važno mi je da razumijem svaku riječ koju govorim. Zatim sam, dok trčim uz Vardar, danima slušao tu snimku na svom iphoneu. To je bila moja glazba za joggging.
razgovarala Iva Cikojević
