četvrtak | 25. srpnja. 2013
Trema na domaćem terenu
Razgovor: Ivana Roščić, glumica u filmu Obrana i zaštita
Nakon Berlinala Obrana i zaštita prikazuje se na domaćem terenu. Jesu li sada trema i očekivanja veća?
Bilo je lijepo u Berlinu, ali to su stranci, a naša je publika ipak naša publika. Odlazak u Berlin doživjela sam više kao izlet, iako je, naravno, prekrasno što smo ušli u konkurenciju jednog tako velikog festivala. Ipak, u Puli imam znatno veću tremu, a sigurna sam da će to u Mostaru doživjeti vrhunac, jer to je priča o tim ljudima i njihovu gradu koji je podijeljen, pa je prisutno to breme odgovornosti. Neće mi biti svejedno. Vezana sam i za taj grad iz djetinjstva jer me rođakinja vodila na izlete i ostao mi je u sjećanju kao prekrasan grad, a sada nakon toliko vremena neka teška, tužna priča koju priča ovaj film… Voljela bih da se u budućnosti te granice, kako mentalne tako i geografske, pomaknu, jer most bi trebao spajati, a ne razdvajati.
Vaša glumačka minijatura, lik Mehre, obilježen je traumatičnim iskustvom gubitka oca. Koliku je ulogu u njezinoj realizaciji odigrala metoda Bobe Jelčića, o kojoj ste svojedobno govorili?
Imam to osobno iskustvo jer sam rano izgubila majku, pa imam taj nedostatak unutar sebe, i onda znam kako to boli, no kod glume to iskustvo nije potrebno jer se može dobiti, a i različiti ljudi, pa i likovi mogu na to potpuno drukčije reagirati. Metoda Bobe Jelčića zapravo je metoda njega kao čovjeka. Njegov je pristup tebi kao čovjeku, a zatim i kao glumcu drukčiji. On oplemenjuje i u radu s njim želim mu u tom trenutku sve dati, a to je najmanje što zaslužuje. Nakon tog iskustva mota mi se misao da bih dvije godine radila s njim da mogu i znam da bih uživala. On je melem za dušu, definitivno, i u radu ništa ne prepušta slučaju. Dovede me na set, opušteno razgovaramo o nečem sasvim drugom, i onda snimamo. I bez treniranja strogoće zna dobiti ono što treba.
razgovarala Iva Cikojević
