četvrtak | 25. srpnja. 2013

Tipiziranost ženskih uloga

Razgovor: Bruna Bebić, glumica u filmu Oproštaj

Nakon drame Jesenja sonata, drugi put se nalazite u ulozi Andreine majke. Je li vaša suradnja produbila vaš odnos, kako privatno tako i profesionalno?

Čak treći put – radila sam s njom i na jednom kratkom studentskom filmu. Ali da, naši odnosi datiraju odavno jer je Andrea bila i moja studentica, kao dio prve generacije glumačkog odsjeka Umjetničke akademije u Splitu kojoj sam predavala. Naš odnos zbilja dugo traje i nadam se da će potrajati i dalje. Sigurna sam da se kroz naš zajednički rad i produbio. Mislim da dobro surađujemo, stvari doživljavamo na sličan način i u njoj osjećam nekoga tko u pripremi predstave ili filma može rasti zajedno sa mnom.

Što Vas je privuklo ulozi?

Prvenstveno me privukla mogućnost suradnje s Okijem. Sviđa mi se što je drugačiji od drugih te je sklon eksperimentu, a meni se, što sam starija, to sve više sviđa. Osim toga, kod njega nikad nije sve zacrtano, stvari se događaju iz nekog zajedničkog osjećaja i razgovora, a glumac nije tu samo kako bi odigrao, on sudjeluje u stvaranju. Sve manje radim i u kazalištu i na filmu zato da bih nešto izvrsno odglumila, ili da bih se nekome dokazala. Sada radim jer me intrigira određena tema, jer mi je neki tekst fantastičan ili su mi ljudi s kojima trebam surađivati zanimljivi. Želim da mi bude dobro i da taj proces stvaranja manje bude usmjeren karijeri, a više odličnom zajedničkom provođenju vremena.

Osjećate li da u hrvatskom filmu nakon izvjesnih godina ženama ostaju samo tipizirane uloge, poput uloga majki, u kojima ste u zadnje vrijeme često nastupali?

Tako to ide. Ženske su uloge i u kazalištu i na filmu tipizirane, osim u nekim modernim komadima. Kada jednom iziđeš iz kategorije kćeri naivke, a potom ljubavnice, onda možeš igrati samo majke ili propale žene srednje dobi. Voljela bih raditi svašta, mogla bih u nekoj kazališnoj varijanti igrati i dijete, sve je moguće. Ali iskreno, taj skok i položaj gdje uglavnom nisi više glavna nije baš lako prihvatiti. Ali dobro je, sada se lakše nosim i s tehnikom i s ulogama, tako da mi je na prvom mjestu užitak i osjećaj da nešto stvaram.

razgovarala Lucija Mulalić