subota | 26. srpnja. 2014
PULA PRO: John Durie o marketingu i distribuciji
„Zašto imamo dva uha i jedna usta? Zato da slušamo dvostruko više nego što govorimo.“
Istraživanja pokazuju da uspješnost prenošenja neke poruke 93 posto ovisi o stilu predstavljanja, a tek 7 posto o samom sadržaju. Čime god se, dakle, bavili, uspjeh će ovisiti više o tome kako, nego što nudite. Tako je, dakako, i u filmskoj industriji, osobito u njenom marketinškom odsječku.
Gornje misli predstavio je za jednosatnog predavanja „Filmski marketing i distribucija“ („Film Marketing and Distribution“), održanom u četvrtak u Gradskoj komori, u okviru PFF-ova industrijskog programa Pula Pro, stručnjak naslovnog područja John Durie, rođen u Kanadi, a posljednjih tridesetak godina nastanjen i djelatan u Londonu i Cannesu. Od 1993. vodi vlastitu tvrtku Strategic Film Marketing, sudjelovao je u marketingu gotovo sedamsto dugometražnih filmova, među ostalima onima Mikea Leigha, Pedra Almodovara, Quentina Tarantina, Davida Lyncha, Joela i Ethana Coena.
Važnost stila djelom su doista potvrdila četvorica dosadašnjih predavača Pula PRO-a – producent Nik Powell, dizajner zvuka Ray Gillon, stručnjak za odnose s javnošću Charles McDonald i John Durie. Premda se u sat-dva, koliko su trajali nastupi, tek vrlo općenito može obuhvatiti samo zera njihovih iskustava i mudrosti, svi ovi stručnjaci što pripadaju svjetskom vrhu svojih zanata, ostavili su izvanredno snažan utisak samim svojim ponašanjem, odnosno neobično privlačnom mješavinom šarma, duhovitosti, inteligencije, artikuliranosti, autoritativnosti, energije, pristupačnosti i dojma da doista uživaju u svome poslu.
Poput svojih kolega, Durie je dao određen okvir temeljnih postavki toga čime se bavi.
O marketingu filma, dakle, važno je početi razmišljati što prije, a ne tek pošto je film snimljen. Prva i najvažnija publika kojoj se obraćate nisu gledatelji, nego distributeri. Potom se mora jasno ustvrditi tko je ciljana publika i osigurati da ljudi koje film zanima doista i dođu u kino. Kako veli Durie: „Zadatak je jasan: posjesti stražnjice na kino-sjedala.“ Foršpani, plakati i tzv. show reels igraju važnu ulogu, a oni moraju imati jasnu i jedinstvenu poruku. Publika njima ne smije biti zbunjena.
Dopušteno je, pa i poželjno, imati fleksibilan odnos prema onome što film doista jest i marketinškim strategijama i distributeru i publici nuditi film kakav oni žele preuzeti ili gledati, a ne nužno onaj koji je napravljen. No s fleksibilnošću ne treba pretjerivati.
U današnje vrijeme, kad se industrija mijenja svakih šest mjeseci, postupci se moraju neprestano prilagođavati, a nijedna strategija ionako ne vrijedi za više filmova, nego se svakome mora pristupiti na jedinstven način.
