nedjelja | 21. srpnja. 2013
Kad film govori slikom
Redatelj Filip Peruzović o filmu Kava s džemom
Studenti su nerijetko suočeni sa situacijom praznog bijelog papira koji su dužni u određenom roku ispuniti svojim znanjem i idejama. Tako je redatelj filma Kava s džemom na četvrtoj godini Akademije dramske umjetnosti morao isporučiti kratki igrani film na slobodnu temu. Dugo je tragao za pravom pričom, a jedino od čega je pritom želio pobjeći bili su već izlizani, monotoni interijeri, posebice tako sveprisutna kuhinja, što je, zbog skromnih produkcijskih džepova, gotovo uvijek nemila sudbina studentskih filmova.
No, ne kaže se bez razloga, što se nekome snilo, vjerojatno se obistinilo, jer potraga za tekstom završila je u neposrednoj blizini, u stanu koji dijeli sa svojom djevojkom, scenaristicom Nikolinom Bogdanović, koja je dotični dramski tekst odavno napisala, i to također za svoje studentske obveze. Tako je sretan spoj redatelja i scenarija ipak završio u kuhinji, gdje se odvija radnja ovog petominutnog filma, a najjači magnet za film bila je priča koja nema nijednu jedinu rečenicu teksta nego se oslanja na metaforičnu mimiku i gestikulaciju ljubavnog para (glume ih Katarina Bistrović-Darvaš i Damir Klemenić), koji zajedno sjedi za stolom i doručkuje, gdje jedan pogrešan potez rukom, premda su dotad nepogrešivo sinkronizirani u pokretima do najsitnijeg detalja, dovodi do kaosa i neočekivanog raspleta priče.
Dodatni filmski začin za rad bila mu je vrlo jednostavna situacija doručka para u kuhinji, koja (o)smišljenom stilizacijom ipak dobiva notu apstrakcije i odmiče se od realnog, ali bi trebala biti razumljiva svima, i onima od sedam i sedamdeset i sedam godina. Montaža je također važan kotačić cijelog procesa, pa se tu ponajviše radilo na postizanju ritma priče i pokreta likova, a točka na i bilo je usklađivanje boja, koje u početku nude topli spektar, a pri kraju, u skladu s razvojem kaosa, posve blijede.
zabilježila Iva Cikojević
