petak | 26. srpnja. 2013
Između odgovornosti i emocija
Razgovor: Ecija Ojdanić, glumica u filmu Hitac
U filmu Hitac šef-redatelj Vaš je životni partner Robert Orhel. Je li to otežavajuća ili olakotna okolnost?
Jako volim raditi s Robertom jer u radnom procesu točno zna što želi i poštuje glumce. Dok se gradi lik, a i kasnije na snimanju, sve vodi sigurnom rukom. Ovdje je za mene bila olakotna okolnost što sam u dogovoru s njim dobila priliku da odigram ulogu prema svom ukusu. Jer, kako smo mi glumci egzibicionisti, tako sam ovdje odigrala karakter sasvim suprotan od mog privatnog, što mi je bio glumački izazov. Jedina je otežavajuća okolnost to što sad moram brinuti i za Robertov i za svoj uspjeh, a za njegov dvostruko više, jer kao redatelj znatno rjeđe ima mogućnost snimiti film, dok sam ja već skupila poprilično uloga u svojoj biografiji.
Vaš je lik rastrgan između moralne i poslovne odgovornosti policijske istražiteljice s jedne strane te ženske senzibilnosti i empatije s druge…
Da, ona je naoko sređena žena s uspješnom karijerom, a iza sebe ima sigurnost još uspješnijeg oca te svoj život drži pod savršenom kontrolom. Ima i ljubavnu vezu, doduše s oženjenim muškarcem, ali se nada da će u konačnici on biti s njom. I tako sve dok ne upozna mladu djevojku osumnjičenu za ubojstvo slučajnim hitcem. Tada saznaje i da je trudna, raspada joj se veza, a s djevojkom koja joj sjedi na suprotnoj strani istražiteljskog stola uspostavlja poseban odnos jer saznaje i da je ona trudna. Tu se pojavljuje pitanje igra slučaja i sudbine, kojoj ne možemo izbjeći, jer taj njihov susret stubokom utječe na njihove daljnje životne odluke i put.
Mlada se djevojka na kraju nalazi pred zidom dviju teških životnih odluka. Da ste joj mama u stvarnom životu, biste li se složili s njenim izborom?
Apsolutno da. Slažem se i s krajem filma, koji je optimističan i pozitivan, a tu se krije i glavna poruka, da čovjek u svim nezavidnim situacijama u životu može pronaći unutarnju snagu da ih nadvlada. Iako je djevojci bilo teško priznati istinu, odnosno krivnju, teže bi joj bilo da je cijeli život to morala nositi na duši.
razgovarala Iva Cikojević
