Ocjenjivački sud
Ocjenjivački sud Hrvatskog programa
Amra Bakšić Čamo diplomirala je komparativnu književnost 1996. godine. Jedna je od osnivača SCCA/pro.ba, neovisne filmske, televizijske i video produkcijske kuće iz Sarajeva. Radila je kao producentica i koproducentica na brojnim nagrađivanim filmovima. Jedan od njih, Epizoda u životu berača željeza Danisa Tanovića osvojio je veliku nagradu žirija i Srebrnog medvjeda za najbolju mušku ulogu na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu 2013. godine. Već jedanaest godina vodi CineLink, regionalni koprodukcijski market i radionicu za razvoj projekata Sarajevo FilmvFestivala. Članica je mreža ACE i EAVE te Europske filmske akademije. Radi kao predavačica na Odsjeku za produkciju Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Nataša Dorčić (1968, Rijeka) diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1998. godine. Glumila je u brojnim hrvatskih filmovima i kazališnim predstavama. Dobitnica je Rektorove nagrade za ulogu u ispitnoj predstavi Braća Karamazovi (1994), Velike zlatne arene za glavnu ulogu u filmu Prepoznavanje Snježane Tribuson (1996) i Zlatne arene za ulogu u filmu Moram spavat’, anđele Dejana Aćimovića (2007). Glavne uloge u filmovima: Mirta uči statistiku Gorana Du-kića (1991), Mondo Bobo Gorana Rušinovića (1997), Neka ostane među nama Rajka Grlića (2010), The show must go on Nevija Marasovića (2010).
Ivana Fumić (1976, Vukovar) diplomirala je filmsku i televizijsku montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kao montažerka dugometražnih igranih filmova debitira na filmu Mondo Bobo redatelja Gorana Rušinovića, za koji osvaja Zlatnu arenu za montažu na Pulskom filmskom festivalu 1997. godine. Kao montažerka radila je na jedanaest igranih filmova, između ostalog na filmovima Sretno dijete (red. Igor Mirković, 2003.), Što je muškarac bez brkova (red. Hrvoje Hribar, 2005.), Obrana i zaštita (red. Bobo Jelčić, 2013.).
Antonio Nuić (1977, Sarajevo) diplomirao je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dugometražnim prvijencem Sve džaba osvojio je 2006. godine Veliku zlatnu arenu, Zlatnu arenu za režiju, scenarij i najbolju sporednu žensku ulogu te nagradu publike i Srce Sarajeva za najbolju mušku glavnu ulogu. Film Kenjac (2009) osvojio je Zlatnu arenu za scenarij, kameru, glazbu i Oktavijana na Pulskom filmskom festivalu i nagradu za najbolji film na festivalu u Palm Springsu, a bio je prikazan i na festivalu u Rotterdamu. Trenutačno snima novi film Život je truba. Autor je scenarija za sve svoje filmove.
Nick Holdsworth (1961, Hemel Hempstead, Ujedinjeno Kraljevstvo) britanski je filmski kritičar-slobodnjak i novinar. Dopisnik je iz Rusije i Istočne Europe za The Times Higher Education Supplement, the Sunday Telegraph, Variety, The Hollywood Reporter. Stručnjak je na području suvremene kinematografije bivšeg Istočnog bloka. Objavio je nekoliko knjiga o Rusiji. Napisao je scenarij i režirao dokumentarni film Kirgistanski prodavač sladoleda, Obuka za promjenu u Srednjoj Aziji (2009).
Ocjenjivački sud Međunarodnog programa
Leo Barraclough stariji je međunarodni dopisnik holivudskog časopisa Variety, u kojem radi posljednjih deset godina i piše o filmskoj i televizijskoj industriji u Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj te istočnoj i srednjoj Europi. Prije toga radio je kao glavni urednik u magazinu Screen International i pomoćnik glavnog urednika u tvrki Moving Pictures International.
Fridrik Thor Fridriksson (1954, Reykjavik) započeo je svoju redateljsku karijeru početkom osamdesetih. Godine 1987. osnovao je produkcijsku kuću pod imenom Islandska filmska korporacija. Međunarodni ugled stječe drugim igranim filmom Djeca prirode (1991), koji osvaja nominaciju za Oscara za najbolji strani film. Pulski filmski festival predstavlja retrospektivu Fridrikssonovih filmova odabranih među njegovih gotovo dvadeset dugometražnih ostvarenja: Rock u Reykjaviku (1982), Djeca prirode(1991), Vražji otok (1996), Djeca svemira (2000), Sokolovi (2002).
Stanislav Tomić (1972.) diplomirao je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Režirao je kratki igrani film Promašaj (2001.), koji je osvojio nagradu Jelena Rajković na Danima hrvatskog filma i jednosatni igrani film Otac (2005.), a nakon toga nekoliko TV-serija od kojih se posebno ističu Dobre namjere. Godine 2011. režirao je svoj prvi dugometražni igrani film, ratnu dramu Josef. Stanislav je autor više od 40 dokumentarnih filmova među kojima su i Graditelj brodova (2007.), Delta (2006.) i Noć kristala (2005.). Krajem devedesetih s Daliborom Matanićem i Tomislavom Rukavinom režirao je dokumentarce Metropola (1998.), BAG (1999.) i Sretno! (1999.).
