petak | 26. srpnja. 2013
Uživam ulaziti u tuđe svjetove
Na ovogodišnjem Festivalu nastupate u čak četiri filma. Zašto Vas redatelji toliko vole?
Vole me toliko jer valjda jako lijepo lažem! Šalu na stranu, naravno, rad je sa svakim redateljem drukčiji. Raditi sa Zrinkom Ogrestom na filmu Projekcije bilo je predivno iskustvo, bogato, intenzivno i, najvažnije, pozitivno u ljudskom smislu, a ne samo profesionalnom. Lijep je osjećaj biti dio svega toga. Iako za uloge volim ići i na audicije, pa čak i kod redatelja s kojima sam i prije surađivao i koji me poznaju kao glumca, za Projekcije sam ulogu dobio tako što me Zrinko zvao i rekao da u pripremi ima novi scenarij te da bi volio da s njim surađujem. Rad s Filipom Šovagovićem također je bio odličan. To su ljudi koji imaju neki svijet koji žele ispričati na svoj način, a meni je kao glumcu super imati priliku ulaziti u te njihove različite svjetove.
U Visokoj modnoj napetosti izolirani ste na otoku, u Projekcijama u prostoriji punoj psihijatara. Dovodi li to do burnih stanja?
Pa što se tiče burnih stanja kod mojih likova, to ovisi o dramaturgiji. U Visokoj modnoj napetosti nalazim se na otoku, ali eksterijeri su ipak otvoreni, s pogledom na more, horizont, tako da Filipov film doživljavam s prostornom širinom. U Projekcijama je doživljaj klaustrofobičniji i zatvoreniji, no to je po meni upravo i pridonijelo intenzitetu odnosa, tako da me jako zanima vidjeti film s publikom, čuti reakcije ljudi, kako su ga oni doživjeli.
S čime se sve danas moraju nositi moderni muškarci poput Vašeg lika u filmu?
Moderan ne bi bio prvi epitet koji bih pripisao svome liku u filmu, ali kako je to u današnjem svijetu biti muško? Pa čini mi se da je sve bespotrebnije! To je osjećaj sve veće intenzivne bespotrebnosti, koja će za jedno trideset godina biti kompletna. Mislim da se polako osjećamo sve suvišnijima i nemamo se kako pomiriti s time osim da potpišemo kapitulaciju.
razgovarala Lucija Mulalić
