1938.

Prva filmska projekcija u Areni održana je 18. lipnja 1938. godine, kada je na otvaranju prve filmske revije prikazan film La chaste Suzanne (u talijanskom prijevodu Casta Susanna) redatelja Andréa Berthomieua s Meg Lemonnier i Henrijem Garatom u glavnim ulogama. Revija je trajala do 28. kolovoza.

Ova je smotra desetljećima bila prešućivana, pa i posve zaboravljena (na nju je podsjetio Miodrag Kalčić u tekstu u Glasu istre u tekstu od 18. lipnja 2010.), no u kontekstu internacionalizacije festivala dobila je novo značenje.

1939.

Projekt revije premijernih talijanskih i međunarodnih naslova seli se u Malo rimsko kazalište, a nakon 1939. obustavlja zbog rata.

1953.

Godinu dana prije revije domaćih filmova u Areni, koja se danas smatra prvim festivalom igranog filma u Puli, Marijan Rotar organizirao je reviju stranih filmova, održanu od 13. do 23. kolovoza 1953. godine. Upravo izniman uspjeh međunarodne filmske revije (sa 50 tisuća gledatelja, dok ih je dogodine bilo 37 tisuća) etablirao je Arenu kao idealnu lokaciju za filmski festival. Zanimljiv je Rotarov izbor filmova: od osam izvorno planiranih projekcija, Hollywood je dobio polovicu, a među neameričkim redateljima našao se i Kurosawa. Prvi prikazani film na reviji bio je talijanski Tri intimne priče, slijedio je američki Veliki Caruso, japanski Rashomon, francuski Svi smo mi ubojice, američki Operacija Cicero, talijanski Ljubavi i otrovi te američki Podvodni heroji i Kapetan Horatio. Zbog velikog uspjeha revije projekcije su se nastavile još dva dana – prikazani su slovenski Svet na Kajžarju te na zadnjoj večeri 9 kratkih crtanih filmova.

1954.

24. lipnja 1954. godine u pulskoj Areni otvorena je prvi filmski festival - revija domaćih filmova. Nagradu publike dobio je film Vesna Františeka Čapa, a nagradu kritike bosanski film Stojan Mutikaša hrvatskog redatelja Fedora Hanžekovića. Prvi hrvatski film ikad prikazan u pulskoj Areni bio je Koncert Branka Belana. Direktor festivala je Marijan Rotar.

1955.

Vjesnik u srijedu na čelu s Fadilom Hadžićem objavljuje program sličan pulskom i traži da organizaciju Festivala preuzme Zagreb. Predstavnici Pule žalili su se Socijalističkom savezu NR Hrvatske. Politički vrh odlučuje da festival ostaje u Puli, ali daVjesnik u srijedu bude suorganizator. Prvi direktor Jadran filma Šime Šimatović svjedoči da je odluka bila politička – njome se u vrijeme teritorijalnih nesuglasica s Italijom potvrđivala pripadnost Pule i Istre matici zemlji.

Festival dobiva i prvi žiri u kojem su između ostalih Ranko Marinković i Ivan Šibl, a prvu nagradu dobiva František Čap za Trenutke odluke. Pokroviteljstvo nad Festivalom preuzima predsjednik Tito, koji između ostalih filmova gleda i Tri novčića u fontani, prvi u nas prikazani film u cinemaskopu.

1956.

Prva pobjeda hrvatskog filma u Areni: Ne okreći se sine Branka Bauera u produkciji Jadran filma dobiva glavnu nagradu Festivala, Zlatnu medalju Arena za režiju, kao i nagradu Žirija kritike. Festival je produžen na 12 dana, a osim 11 domaćih igranih i 37 dokumentarnih filmova, prikazuje se i 6 stranih.

1958.

Organizaciju festivala od Pule i Zagreba preuzima Beograd. Udruženje filmskih proizvođača Jugoslavije osniva ustanovu Festival jugoslavenskog filma sa zadatkom organizacije svih festivala domaćega filma.

1960.

Osnutkom festivala dokumentarnog i kratkometražnog igranog filma u Beogradu, Pulski festival profilira se kao festival dugometražnog igranog filma. U Beogradu pobjeđuju dva filma odbijena iz konkurencije u Puli 1959.: Koncert za mašinsku pušku i Tri spomenika.

1970.

Uz Josipa Broza Tita, na otvaranju festivala projekciji filma Bitka na Neretvi nazoči Sophia Loren. Bulajićev spektakl oživljava zanimanje države za filmsku produkciju, osobito ratnu tematiku. Iduće godine Festival posjećuju Elizabeth Taylor i Richard Burton, koji tada glumi Tita u filmu Sutjeska.

1975.

Uprava i sjedište Festivala u potpunosti su vraćeni u Pulu. Direktor festivala postaje Martin Bizjak, koji na dužnosti ostaje deset godina. U međuvremenu su dužnost direktora obavljali: Milan Luks, Božidar Torbica, Branko Bekić, Dejan Kosanović u pet mandata, Petar Volk u četiri mandata i Miodrag-Miša Novaković u tri mandata. Jugoslavenska kinematografija već broji 460 igranih filmova.

1976.

Kao gosti Jadran filma Festival posjećuju redatelj Sam Peckinpah i glumac James Coburn. Pokrovitelj Festivala predsjednik Tito posljednji put posjećuje Festival. 

1985.

Dužnost direktorice Festivala od Martina Bizjaka preuzima Gorka Ostojić Cvajner (koja dužnost obavlja do 1994. kada festival nije održan zbog manjka filmova).  Te godine Oscara za film Amadeus osvaja Miloš Forman, koji je sljedeće godine gost Pule.

1990.

Na posljednjem Festivalu jugoslavenskog igranog filma pobjedu odnosi Bata Čengić s filmom Gluvi barut.

1991.

Zbog početka rata Festivalsko vijeće na čelu s Antunom Vrdoljakom, koji će na čelu Festivalskog vijeća biti do 1999, odlučuje otkazati Festival jugoslavenskog igranog filma u znak prosvjeda protiv nasilja. Festival je po zamisli programskog direktora Ive Škrabala trebao imati i programe Pogled u Europu i Arena hitova, a u Pulu je stigao i John Malkovich poradi retrospektive svojih filmova i promocije knjige Branke Sömen Ni heroj ni odmetnik.

1992.

Na prvom festivalu hrvatskog igranog filma pobjedu odnosi Krsto Papić s filmom Priča iz Hrvatske. Pulski festival od jugoslavenskog postaje festival hrvatskog igranog filma.  Programski direktor Ivo Škrabalo najavljuje osnivanje ABC – Alpe-Baltic-Croatia festivala u Puli, no ideja internacionalizacije festivala nakon toga se gasi, a Škrabalo naredne godine napušta dužnost.

1994.

Umjesto Festivala održava se projekcija jedinog hrvatskog igranog filma Cijena života Bogdana Žižića, te šest američkih filmskih hitova.

1995.

Hrvatska filmska produkcija ponovo uzima maha pa se prikazuje šest igranih filmova, a pristižu i strane zvijezde: ravnateljica Festivala Branka Sömen dovodi glumce Ralpha Fiennesa i Bena Kinglseya te redatelja Philipa Noycea. Organizaciju festivala preuzima Istarsko narodno kazalište. Poslije Branke Sömen dužnost ravnatelja u devedesetima obavljali su Ljubo Šikić, Davorka Lovrečić i Arsen Oremović.

2000.

Nakon desetljeća predsjedavanja Antuna Vrdoljaka, predsjednik Festivalskog vijeća postaje Branko Čegec, a umjetnički direktor Armando Debeljuh. Donosi se odluka o europeizaciji festivala.

2001.

Prvu selekciju europskog filma sastavlja redatelj Dalibor Matanić, a prvi strani film koji osvaja Veliku zlatnu Arenu jest 101 Rejkjavikislandskog redatelja Baltasara Kormakura. Prvi međunarodni žiri sačinjavaju Vinko Brešan, Uli Gaulke i Annmaria Percavassi.

2002.

Festival počinje održavati projekcije filmova i na Kaštelu, gdje se održava regionalni program Toplo-Hladno, dok se europski filmovi u konkurenciji prikazuju u Areni i INK-u.

2003.

Održava se 50. jubilarni Festival. Osniva se javna ustanova Pula Film Festival. Prvi je ravnatelj ustanove Tedi Lušetić, koji je ujedno umjetnički ravnatelj 50. i 51. Festivala. Europski dio festivala te je godine zamijenjen programom Music kojeg selektira Mike Downey.
Projekciji filma Callas Forever prisustvuje Jeremy Irons, dok John Malkovich u TV-spotu snimljenom u Puli poziva gledatelje na Festival.

2004.

Zajednica Talijana (Circolo) postaje Festivalski centar i mjesto okupljanja sudionika festivala. Tu se održavaju i press-projekcije hrvatskih filmova, te programi slovenskog i dokumentarnog filma.  Nedugo prije festivala 2004. na dužnost ravnatelja imenovan je Mladen Lučić.

Nakon europskog, uvodi se međunarodni program stranog filma koji se prikazuje u Areni nakon hrvatskog filma, a selekciju filmova koji se prikazuju u Areni obavljaju Branka Sömen i Zlatko Vidačković. Prvu nagradu kritike za najbolji strani film dobiva urugvajski film Whisky.

2005.

Nakon imenovanja Zlatka Vidačkovića za umjetničkog ravnatelja Festivala pokreću se programi Europolis-Meridijani (u Zajednici Talijana) i PoPularni program (u Areni). Vraća se Međunarodni žiri za strane filmove, kojem predsjedava Ronald Bergan, a pobjednik međunarodnog programa je mađarski Dealer Benedeka Fliegaufa.

2007.

Ravnateljicom Javne ustanove Pula Film Festival postaje Zdenka Višković-Vukić. Međunarodni program festivala Europolis-Meridijani selu u trodnevnom pretprogramu seli se na Kaštel (a projekcije se održavaju i u Zajednici Talijana). Program na Kaštelu otvara Greta Scacchi, a Zlatnu Arenu za najboljeg stranog redatelja osobno preuzima Jiří Menzel.

2008.

Otvara se Kino Valli, u kojem se od tada održavaju sve dnevne projekcije, a predigra na Kaštelu produljuje se na 7 dana. Kino je u lancu Europa Cinema, a prvi prikazani film je britanski Bez greške (Flawless) Michaela Radforda. Posebnu Zlatnu Arenu za doprinos filmskoj umjetnosti preuzima Christopher Lee.

2009.

Pokreće se program Europski filmski redatelji, a prva retrospektiva posvećena je Pedru Almodovaru. Pokreće se program kratkog filma (igranog i animiranog).Održan prvi Hrvatski filmski fokus s 20 sudionika iz redova inozemnih festivalskih selektora i novinara.

2010.

Festival dobiva natjecateljsku sekciju manjiskih koprodukcija, u kojoj je prvi pobjednik film Na putu Jasmile Žbanić. Program hrvatskog kratkog igranog filma postaje natjecateljski, a prvi je pobjednik film 9. ožujak Irene Škorić. Festivalski filmovi gostuju na ljetnim festivalima u Dubrovniku, Splitu, Rijeci, Osijeku, Zagrebu, Šibeniku i Zadru.

2012.

Ostvaren rekordni broj od 78.300 gledatelja (4.690 više od prošlogodišnjih 73.610), što je najveći broj gledatelja u neovisnoj Hrvatskoj. Prikazan je i rekordni broj hrvatskih filmova – dvanaest, od čega dva izvan konkurencije. Svjetski rekord postavila je pak projekcija filma Slučajni prolaznik kojeg je u Areni s 3D naočalama pogledalo 5.920 gledatelja, što je bila najveća 3D projekcija na svijetu. Među stranim gostima Festivala posebno su istaknuti glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon te proslavljeni glumac i redatelj Ralph Fiennes.