nedjelja | 21. srpnja. 2013
Kad poleti – povrće
Nakon Vašeg filmskog debija u Kinu Lika, nova suradnja s Daliborom Matanićem donosi još jednu dobrodušnu i punašnu ženu željnu ljubavi.
Snimanje Kina Lika bilo je divno, ali naporno i nisam se mogla opustiti jer mi je to bio prvi film. Svima nam je, također, nad glavom visjela ta slavna scena u svinjcu, koju smo trebali snimiti na kraju. Snimanje Majstora bilo je divno i nije bilo nimalo naporno, iako je bilo vrlo intenzivno i ozbiljno u smislu rada. No općenito je vladala poletna atmosfera vedre suradnje. Olga u Kinu Lici nije prošla baš najsretnije tražeći ljubav, a Keka je u Majstorima uspjela ostvariti naum da probudi životnom kolotečinom uspavanu ljubav svog supruga Baje.
Je li bilo zabavno igrati slapstick?
Bilo je i smijeha i straha. Kad smo snimali scenu u kojoj povrćem gađam Gorana Bogdana, koji glumi Iliju, svi su govorili: „Samo pazi da ga ne pogodiš u oko!“ Naravno da sam ga pogodila u oko, i to baš mrkvom. Prepala sam se, krenule su mi suze, ali on je bio divan i govorio mi: „Dobro, dobro, nemoj se sekirati!“ Držao se za oko – jako ga je boljelo – ali je ipak bilo sve u redu, pa smo nastavili snimati. Katkad bi me znao uhvatiti smijeh koji nisam mogla zaustaviti.
Vrlo je smiješna i scena u kojoj plešete tango s Bojanom Navojcem, odnosno dalmatinskim galebom Lujom.
Ljudi vježbaju tango cijeli život, a mi smo probali desetak dana s koreografkinjom Irmom Omerzo. I koliko smo uvježbali, uvježbali smo, a to je, čini se, bila taman dobra mjera da izgleda smiješno koliko treba. Mi se nismo trudili da plešemo smiješno, plesali smo najbolje što smo znali.
razgovarao Janko Heidl
