nedjelja | 21. srpnja. 2013
Dva jaka ega
Studenta pedagogije i filozofije Luku Tokića sedma umjetnost zanima od malih nogu, pa do danas u svoju filmsku radnu knjižicu može upisati nekoliko amaterskih uradaka, kao i jedan srednjoškolski dokumentarac o dečkima iz razreda, što je u njemu zapalilo dovoljno jaku iskru da zaplovi profesionalnijim filmskim vodama. Kako mu nije pošlo za rukom upisati se na Akademiju dramske umjetnosti, pala je odluka da za daljnje brušenje filmskog talenta izabere Blank filmski inkubator. Okušao se u pisanju scenarija, a jedan od njih, imena Jazavci, sada je pretočen u filmsku priču.
Budući da se radi o njegovu prvijencu, za snimanje nekih težih scena prolazili su ga „trnci treme“, no ruka spasa na samom snimanju bio je njegov producent Dario Juričan, koji mu je svojim savjetima uvelike olakšao rad. Iako je snimanje, uslijed drukčijih (ne)mogućnosti, trajalo samo od jednog izlaska do zalaska sunca, redatelju je bilo naporno. Kao ključ uspjeha filma navodi dobru pripremu te stalan rad i vježbe s glumcima, koji su – s obzirom na svoju kreativnost i želju za radom, što je donijelo bujicu dobrih ideja, posebice za dijaloge kao temeljni tematski stup priče o mladom paru – „ostavili golem pečat“ na cijeli film. Radni proces bio je interaktivan, uz čuvanje najvažnijih scenarističkih replika, no krajnje otvoren za daljnje nijansiranje izrečenog, što je filmu dalo snažniju dramaturšku notu.
Tijekom radnog procesa prvobitno zamišljen kao komedija, film se preselio u žanrovsku ladicu drame, i to upravo zahvaljujući angažiranom radu s glumcima, što je redatelju učvrstilo osjećaj u kojem pravcu i na koji način tema treba ići do kraja. Nešto delikatniju i zahtjevniju psihološku temu uzajamnog zavođenja para, i njihova odnosa u cjelini, izabrao je na osnovi iskustva svoga prijatelja želeći filmski istražiti zašto njihova ljubav, zbog sudara dva jaka ega koja jednostavno nisu išla zajedno, nije mogla u konačnici uspjeti.
zabilježila Iva Cikojević
