• KRATKA POVIJEST i KRONOLOGIJA FESTIVALA

    ArenaFestival igranog filma u Puli (eng. Pula Film Festival) najdugovječniji je festival nacionalnog filma na svijetu. Zahvaljujući velikom broju gledatelja koji posjećuju projekcije u Areni, u kojoj se Festival održava od svog osnutka, to je ujedno i nacionalni festival s najvećim brojem gledatelja po projekciji u svijetu.  

    Prva smotra filmova u Areni održana je davne 1938. Na inicijativu Marijana Rotara 1953. u Areni se održava međunarodna filmska revija, čiji uspjeh stvara temelje za organizaciju nacionalnog filmskog festivala. 1954. godine utemljen je tako u Puli festival jugoslavenskog igranog filma, koji se održava sve do 1990.

    Od 1992. u Puli se održava festival hrvatskog filma, a od 2001. festival ima međunarodni karakter, s nagradama za najbolje strane filmove. Od 2010. Festival ima natjecateljske sekcije manjiskih koprodukcija te hrvatskog kratkog igranog filma, a festivalski filmovi gostuju na ljetnim festivalima u Dubrovniku, Splitu, Rijeci, Osijeku, Zagrebu, Šibeniku i Zadru.     


    KRONOLOGIJA FESTIVALA IGRANOG FILMA U PULI 


    1938.

    Francuski plakat filma La chaste SuzanneIl Corriere Istriano, br. 164, 18. lipnja 1938. Prva filmska projekcija u Areni održana je 18. lipnja 1938. godine, kada je na otvaranju prve filmske revije prikazan film
    La chaste Suzanne (u talijanskom prijevodu Casta Susanna) redatelja Andréa Berthomieua s Meg Lemonnier i Henrijem Garatom u glavnim ulogama. Revija je trajala do 28. kolovoza. 
    Ova je smotra desetljećima bila prešućivana, pa i posve zaboravljena (na nju je podsjetio Miodrag Kalčić u tekstu u Glasu istre u tekstu od 18. lipnja 2010.), no u kontekstu internacionalizacije festivala dobila je novo značenje.

    1939.
    Projekt revije premijernih talijanskih i međunarodnih naslova seli se u Malo rimsko kazalište, a nakon 1939. obustavlja zbog rata.

    1953.
    Tre storie proibiteGodinu dana prije revije domaćih filmova u Areni, koja se danas smatra prvim festivalom igranog filma u Puli, Marijan Rotar organizirao je reviju stranih filmova, održanu od 13. do 23. kolovoza 1953. godine. Upravo izniman uspjeh međunarodne filmske revije (sa 50 tisuća gledatelja, dok ih je dogodine bilo 37 tisuća) etablirao je Arenu kao idealnu lokaciju za filmski festival. Zanimljiv je Rotarov izbor filmova: od osam izvorno planiranih projekcija, Hollywood je dobio polovicu, a među neameričkim redateljima našao se i Kurosawa. Prvi prikazani film na reviji bio je talijanski Tri intimne priče, slijedio je američki Veliki Caruso, japanski Rashomon, francuski Svi smo mi ubojice, američki Operacija Cicero, talijanski Ljubavi i otrovi te američki Podvodni heroji i Kapetan Horatio. Zbog velikog uspjeha revije projekcije su se nastavile još dva dana - prikazani su slovenski Svet na Kajžarju te na zadnjoj večeri 9 kratkih crtanih filmova.

     

    1. Pulski filmski festival 1954.1954.
    24. lipnja 1954. godine u pulskoj Areni otvorena je prvi filmski festival - revija domaćih filmova.
    Nagradu publike dobio je slovenski film Vesna Františeka Čapa, a nagradu kritike bosanski film Stojan Mutikaša hrvatskog redatelja Fedora Hanžekovića. 

    Prvi hrvatski film ikad prikazan u pulskoj Areni bio je Koncert Branka Belana.

    Direktor festivala je Marijan Rotar.


    1955.

    2. Pulski filmski festival 1955.Vjesnik u srijedu na čelu s Fadilom Hadžićem objavljuje program sličan pulskom i traži da organizaciju Festivala preuzme Zagreb. Predstavnici Pule žalili su se Socijalističkom savezu NR Hrvatske. Politički vrh odlučuje da festival ostaje u Puli, ali da Vjesnik u srijedu bude suorganizator. Prvi direktor Jadran filma Šime Šimatović svjedoči da je odluka bila politička – njome se u vrijeme teritorijalnih nesuglasica s Italijom potvrđivala pripadnost Pule i Istre matici zemlji.

    Festival dobiva i prvi žiri u kojem su između ostalih Ranko Marinković i Ivan Šibl, a prvu nagradu dobiva František Čap za Trenutke odluke. Pokroviteljstvo nad Festivalom preuzima predsjednik Tito, koji između ostalih filmova gleda i Tri novčića u fontani, prvi u nas prikazani film u cinemaskopu.


    1956.
    Prva pobjeda hrvatskog filma u Areni: Ne okreći se sine Branka Bauera u produkciji Jadran filma dobiva glavnu nagradu Festivala, Zlatnu medalju Arena za režiju, kao i nagradu Žirija kritike. Festival je produžen na 12 dana, a osim 11 domaćih igranih i 37 dokumentarnih filmova, prikazuje se i 6 stranih.


    1958.
    Organizaciju festivala od Pule i Zagreba preuzima Beograd. Udruženje filmskih proizvođača Jugoslavije osniva ustanovu Festival jugoslavenskog filma sa zadatkom organizacije svih festivala domaćega filma.


    1960.
    Osnutkom festivala dokumentarnog i kratkometražnog igranog filma u Beogradu, Pulski festival profilira se kao festival dugometražnog igranog filma. U Beogradu pobjeđuju dva filma odbijena iz konkurencije u Puli 1959.: Koncert za mašinsku pušku i Tri spomenika.


    1970.
    Uz Josipa Broza Tita, na otvaranju festivala projekciji filma Bitka na Neretvi nazoči Sophia Loren. Bulajićev spektakl oživljava zanimanje države za filmsku produkciju, osobito ratnu tematiku. Iduće godine Festival posjećuju Elizabeth Taylor i Richard Burton, koji tada glumi Tita u filmu Sutjeska.


    1975.
    22. Pulski filmski festival 1975.Uprava i sjedište Festivala u potpunosti su vraćeni u Pulu. Direktor festivala postaje Martin Bizjak, koji na dužnosti ostaje deset godina. U međuvremenu su dužnost direktora obavljali: Milan Luks, Božidar Torbica, Branko Bekić, Dejan Kosanović u pet mandata, Petar Volk u četiri mandata i Miodrag-Miša Novaković u tri mandata. Jugoslavenska kinematografija već broji 460 igranih filmova.


    27. Pulski filmski festival 1980.1976.

    Kao gosti Jadran filma Festival posjećuju redatelj Sam Peckinpah i glumac James Coburn. Pokrovitelj Festivala predsjednik Tito posljednji put posjećuje Festival.
     
    1985.
    Dužnost direktorice Festivala od Martina Bizjaka preuzima Gorka Ostojić Cvajner (koja dužnost obavlja do 1994. kada festival nije održan zbog manjka filmova).
    Te godine Oscara za film Amadeus osvaja Miloš Forman, koji je sljedeće godine gost Pule. 

    1990.
    Na posljednjem Festivalu jugoslavenskog igranog filma pobjedu odnosi Bata Čengić s filmom Gluvi barut.


    38. Pulski filmski festival 1991.1991.
    Zbog početka rata Festivalsko vijeće na čelu s Antunom Vrdoljakom, koji će na čelu Festivalskog vijeća biti do 1999, odlučuje otkazati Festival jugoslavenskog igranog filma u znak prosvjeda protiv nasilja. Festival je po zamisli programskog direktora Ive Škrabala trebao imati i programe Pogled u Europu i Arena hitova, a u Pulu je stigao i John Malkovich poradi retrospektive svojih filmova i promocije knjige Branke Sömen Ni heroj ni odmetnik.


    1992.
    Na prvom festivalu hrvatskog igranog filma pobjedu odnosi Krsto Papić s filmom Priča iz Hrvatske. Pulski festival od jugoslavenskog postaje festival hrvatskog igranog filma. 
    Programski direktor Ivo Škrabalo najavljuje osnivanje ABC – Alpe-Baltic-Croatia festivala u Puli, no ideja internacionalizacije festivala nakon toga se gasi, a Škrabalo naredne godine napušta dužnost.

     

    1994.
    Umjesto Festivala održava se projekcija jedinog hrvatskog igranog filma Cijena života Bogdana Žižića, te šest američkih filmskih hitova.


    42. Pulski filmski festival 1995.1995.
    Hrvatska filmska produkcija ponovo uzima maha pa se prikazuje šest igranih filmova, a pristižu i strane zvijezde: ravnateljica Festivala Branka Sömen dovodi glumce Ralpha Fiennesa i Bena Kinglseya te redatelja Philipa Noycea. Organizaciju festivala preuzima Istarsko narodno kazalište. Poslije Branke Sömen dužnost ravnatelja u devedesetima obavljali su Ljubo Šikić, Davorka Lovrečić i Arsen Oremović.


    2000.
    Nakon desetljeća predsjedavanja Antuna Vrdoljaka, predsjednik Festivalskog vijeća postaje Branko Čegec, a umjetnički direktor Armando Debeljuh. Donosi se odluka o europeizaciji festivala.


    Naslovnica kataloga 48. Pulskog filmskog festivala2001.

    Prvu selekciju europskog filma sastavlja redatelj Dalibor Matanić, a prvi strani film koji osvaja Veliku zlatnu Arenu jest 101 Rejkjavik islandskog redatelja Baltasara Kormakura.
    Prvi međunarodni žiri sačinjavaju Vinko Brešan, Uli Gaulke i Annmaria Percavassi. 

    2002.
    Festival počinje održavati projekcije filmova i na Kaštelu, gdje se održava regionalni program Toplo-Hladno, dok se europski filmovi u konkurenciji prikazuju u Areni i INK-u. 


    2003.
    Održava se 50. jubilarni Festival. Osniva se javna ustanova Pula Film Festival. Prvi je ravnatelj ustanove Tedi Lušetić, koji je ujedno umjetnički ravnatelj 50. i 51. Festivala. Europski dio festivala te je godine zamijenjen programom Music kojeg selektira Mike Downey.
    Projekciji filma Callas Forever prisustvuje Jeremy Irons, dok John Malkovich u TV-spotu snimljenom u Puli poziva gledatelje na Festival.


    2004.
    Zajednica Talijana (Circolo) postaje Festivalski centar i mjesto okupljanja sudionika festivala. Tu se održavaju i press-projekcije hrvatskih filmova, te programi slovenskog i dokumentarnog filma.  
    Nedugo prije festivala 2004. na dužnost ravnatelja imenovan je Mladen Lučić.

    Nakon europskog, uvodi se međunarodni program stranog filma koji se prikazuje u Areni nakon hrvatskog filma, a selekciju filmova koji se prikazuju u Areni obavljaju Branka Sömen i Zlatko Vidačković.
    Prvu nagradu kritike za najbolji strani film dobiva urugvajski film Whisky.   
     
    2005.
    Nakon imenovanja Zlatka Vidačkovića za umjetničkog ravnatelja Festivala pokreću se programi Europolis-Meridijani (u Zajednici Talijana) i PoPularni program (u Areni). Vraća se Međunarodni žiri za strane filmove, kojem predsjedava Ronald Bergan, a pobjednik međunarodnog programa je mađarski Dealer Benedeka Fliegaufa.  

    2007.
    Ravnateljicom Javne ustanove Pula Film Festival postaje Zdenka Višković-Vukić.
    Međunarodni program festivala Europolis-Meridijani selu u trodnevnom pretprogramu seli se na Kaštel (a projekcije se održavaju i u Zajednici Talijana). Program na Kaštelu otvara Greta Scacchi, a Zlatnu Arenu za najboljeg stranog redatelja osobno preuzima Jiří Menzel.


    2008.

    Plakat 55. festivala igranog filma u PuliOtvara se Kino Valli, u kojem se od tada održavaju sve dnevne projekcije, a predigra na Kaštelu produljuje se na 7 dana. Kino je u lancu Europa Cinema, a prvi prikazani film je britanski Bez greške (Flawless) Michaela Radforda.
    Posebnu Zlatnu Arenu za doprinos filmskoj umjetnosti preuzima Christopher Lee.

    2009.

    Pokreće se program Europski filmski redatelji, a prva retrospektiva posvećena je Pedru Almodovaru. Pokreće se program kratkog filma (igranog i animiranog).
    Održan prvi Hrvatski filmski fokus s 20 sudionika iz redova inozemnih festivalskih selektora i novinara.

    2010.
    Festival dobiva natjecateljsku sekciju manjiskih koprodukcija, u kojoj je prvi pobjednik film Na putu Jasmile Žbanić. Program hrvatskog kratkog igranog filma postaje natjecateljski, a prvi je pobjednik film 9. ožujak Irene Škorić. Festivalski filmovi gostuju na ljetnim festivalima u Dubrovniku, Splitu, Rijeci, Osijeku, Zagrebu, Šibeniku i Zadru.    

    Internet stranice proteklih festivala i arhivski podaci