• Nevio Marasović, redatelj filma The Show Must Go On: Budućnost u oldtimeru

    Upustio sam se u izazov snimanja dugometražnog filma, jer svi smo željeli napraviti nešto iz čiste ljubavi prema filmu. Kad smo počeli snimati, to više nije bila studentska vježba i radili smo profesionalno koliko smo mogli s obzirom na nedostatak sredstava. Kad bih išao na snimanje, netko bi mi javio „Daj kupi usput pet neonki“ ili „Ponesi od doma tri selotejpa“; to su neke od boljki pri nedostatku novca.

     

    Film ste započeli raditi kao studentsku vježbu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

     

    Pisao sam ga kao ispit iz scenarija kod profesora Tribusona na 3. godini, a prema tome se obično radi srednjemetražni diplomski film na četvrtoj godini. Profesor Gamulin, koji mi je bio mentor iz diplomskog filma, predložio je da scenarij produžim na cjelovečernje trajanje jer mu se činio pogodnijim za taj format. Složio sam se, preradio scenarij i uz pomoć prijatelja iz studija Vizije i Pink Noiza upustio se u izazov, jer svi smo željeli napraviti nešto iz čiste ljubavi prema filmu. Kad smo počeli snimati, to više nije bila studentska vježba i radili smo profesionalno koliko smo mogli s obzirom na nedostatak sredstava. Kad bih išao na snimanje, netko bi mi javio „Daj kupi usput pet neonki“ ili „Ponesi od doma tri selotejpa“; to su neke od boljki pri nedostatku novca.

     

    Film izgleda retrofuturistički. Po tome u sjećanje priziva neke niskoproračunske holivudske ZF filmove iz 1960-ih i 1970-ih godina.

     

    Nisam gledao puno takvih filmova, tako da nisam imao namjeru raditi reference. Možda smo do sličnih ideja došli samo zbog nedostatka financijskih sredstava. Čini mi se da je lakše raditi budućnost koja će izgledati lagano retro, nego da se ide na futurizam. Da nas sada gleda netko iz 1960-ih, mogao bi reći da smo retro jer nosimo starke, u modi su ponovno debele naočale… Tako da i u budućnosti u koju je smješten ovaj film, opet može biti u modi neki retro stil. Kada se s malo novaca radi film smješten u blisku budućnost, to automatski znači da ne možemo imati, primjerice, posebne automobile koje ćemo dizajnirati za film. Automobil koji vozi glavni lik filma, bogati producent koji ima stila, može biti najnoviji model današnjice, a za deset godina to će biti zastarjeli model. To smo riješili tako da on vozi uščuvani oldtimer, ford mustang koji odlično izgleda i može proći u bilo koje doba. Generalno, stvarnost koju moramo snimiti kamerom ostavio sam približno takvom kakva jest, a budućnost sam vizualno nastojao dočarati onime što se može napraviti u računalu. Zanimljivo je da u filmu koji je snimljen prije dvije godine, u proljeće i ljeto 2008, imamo iPad koji tada još nije postojao. Kada su najavljivali iPad, zamislio sam da će izgledati upravo tako i kao tehno-geek sam to očito dosta dobro predvidio.

     

    Specijalni računalni efekti su izvrsni, baš kao pravi holivudski.

    Kod nas se redatelji često boje rada na računalu jer im je prilično stran. Kao što sam već rekao, ja sam tehno-geek i puno toga mi je poznato, a volio bih da The Show Must Go On našim filmašima pokaže kako se danas i u Hrvatskoj puno toga može napraviti na računalu i to jeftinije, jednostavnije i bolje nego da se stvarno snimi. Primjerice, scena pred kraj filma u kojoj leti puno helikoptera, napravljena je u računalu za šest sati.