• Intervju: Zdenka Višković Vukić, ravnateljica Festivala i Zlatko Vidačković, umjetnički ravnatelj: HRVATSKI FILM JE ZASLUŽIO ARENU

    Hrvatska može biti ponosna na činjenicu da ima tako dugovječan i iznimno posjećen nacionalni filmski festival.

    Treba li Festival mijenjati svoj koncept?
    Ne. Od 1954. do danas Festival igranog filma u Puli točka je okretišta nacionalne kinematografije, mjesto njenog predstavljanja i valorizacije godišnje produkcije od strane publike, kritike i žirija. Poseban fenomen pulske publike jest ljubav prema filmu i to baš onom nacionalnom. Svatko tko je u proteklih sedam dana pohodio Arenu može posvjedočiti tu začudnu predanost i neospornu komunikaciju publike i filma.
    Hrvatska može biti ponosna na činjenicu da ima tako dugovječan i iznimno posjećen nacionalni filmski festival.

    Od 2001. Festival ima i vrlo respektabilni međunarodni segment, s vrsnim naslovima svjetske kinematografije koji se vrte također pred prepunim gledalištem Kaštela ili Kina Valli.

     

    Je li uvrštavanje koprodukcija pretvaranje Pulskog festivala u regionalni?
    Ne. Prikazujemo sve koprodukcije, neovisno o tome koje su zemlje koproducenti. Ove su godine to filmovi iz regije, no već dogodine prikazat ćemo i koprodukcije s Danskom, Njemačkom i SAD-om. Osim toga, Festival je uvijek otvoren za dobre filmove iz regije u svom Međunarodnom programu. Pula je otvorena prema Europi i svijetu te nema nikakve potrebe limitirati festival na Balkan.

    Za koje nagrade konkuriraju manjinske koprodukcije?
    Ocjenjivački sud filmovima iz sekcije manjinskih koprodukcija može dodijeliti do tri posebne Zlatne Arene za manjinske koprodukcije, i to u bilo kojoj kategoriji. Manjinske koprodukcije konkuriraju i za Zlatna vrata Pule (nagradu publike u Areni) te za posebne nagrade hrvatske i strane kritike te mladih filmofila.

    Je li današnja hrvatska kinematografija premalena za Arenu, kao što neki tvrde?
    Naprotiv, nerijetko je Arena premalena da bi primila sve zainteresirane za hrvatske filmove. Festival igranog filma u Puli sa 70 tisuća gledatelja najposjećeniji je filmski festival u Hrvatskoj, što se potvrdilo i na ovogodišnjem izdanju. Hrvatski film je zaslužio Arenu.

    Možete li usporediti broj gledatelja na projekcijama u Puli s drugim nacionalnim festivalima u svijetu?
    U svijetu ne postoji nacionalni festival čije projekcije svake večeri posjećuje nekoliko tisuća ljudi. Jedini  filmski festival koji ima podjednako gledatelja po projekciji je Locarno, no riječ o međunarodnom festivalu.

    Ima li dugovječnijh nacionalnih filmskih festivala?
    Pula je najdugovječniji nacionalni filmski festival dugometražnog igranog filma na svijetu, osnovan 1954. Potom slijedi indonezijski nacionalni festival osnovan 1955.

    Onemogućava li preklapanje Pule s ljetnim teatarskim festivalima glumce da pohode premijere?
    Minimalno, jer glumci su više zauzeti tijekom godine kada nastupaju u svojim matičnim kazalištima i televizijskim serijama nego ljeti. Premijerama u Puli prisustvuje iznimno veliki broj glumaca, što se potvrdilo i ove godine.


    Zašto je film Duga Joška Marušića, koji je dio programa Pulica, prikazan u Kinu Valli, a ne u Areni?
    Zato što je još u lipnju, u vrijeme usvajanja programa Festivala od strane Festivalskog vijeća, objavljen na DVD-u.

    Zašto je film Predstava Dana Okija prikazan u Kinu Valli, a ne u Areni?
    Zato što nije na 35mm vrpci, nego na HD formatu koji se prikazuje samo u Kinu Valli, kao i filmovi Blizine i Penelopa prošle godine.

    Zašto talijanski redatelj Giuseppe Tornatore, kojemu je posvećena retrospektiva 57. festivala igranog filma u Puli, nije u Puli?

    Giuseppe Tornatore upravo za vrijeme održavanja Festivala igranog filma u Puli snima svoj novi film, dokumentarac o slavnom filmu Gepard (Il Gattopardo) Luchina Viscontija, koji će biti premijerno predstavljen u rujnu na Festivalu u Veneciji. Taj posao dobio je tek nedavno, te je morao otkazati sva putovanja. Retrospektive inače biramo isključivo po kvaliteti filmova. 

     

    Zašto ne dovodite zvijezde iz Hollywooda?

    Jedna od osnovnih zadaća Festivala jest predstavljanje hrvatskih filmskih zvijezda i autora. Koji bi to festival trebao činiti umjesto Pule? Za tako nešto trebamo i pomoć medija. Stoga smo zahvalni svim medijima koji pomažu da javnost naše vrsne glumice i glumce percipira u pravom svjetlu. Poznati hrvatski sindrom - da cijenimo više tuđe nego vlastito, počesto srećemo i na Puli. Pored toga, dovođenje zvijezda iz Hollywooda je i financijsko pitanje, jer samo dvije karte prvog razreda iz Los Angelesa koštaju gotovo kao smještaj ekipa svih hrvatskih filmova ili prava za sve filmove u Međunarodnom programu Europolis-Meridijani, a da o troškovima agenta, smještaju u posebnim uvjetima i drugom i ne govorimo.

    Opravdava li Festival  dvotjedno trajanje?

    Apsolutno. Ove je godine na Kaštelu bilo dvostruko više gledatelja nego prošle, morali smo povećati broj sjedala sa 270 na 600. Prvi dio festivala služi i kao zagrijavanje na manjim lokacijama; festivalska atmosfera postupno se diže, da bi potom u Areni dosegla svoj vrhunac.

    Koliko je Festival napredovao u posljednjih nekoliko godina?

    Rezultati su opipljivi. Broj gledatelja je od dvadeset tisuća narastao na sedamdeset. 50. festival trajao je 6 dana, ovogodišnji traje 16. I infrastrukturno smo jako napredovali: u protekle četiri godine je, redom, sanirana javna ustanova Pula Film Festival, nabavljen novi projektor i platno za Arenu, otvoreno moderno Kino Valli sa vrlo suvremenom opremom, a u istoj zgradi u svibnju otvoreni su i uredi Festivala s malom projekcijskom dvoranom. Ostvarilo se sve ono o čemu smo prije nekoliko godina samo sanjali.