Nekoliko godina niste glumili u filmovima, a na ovoj vas Puli gledamo u čak tri uloge: u Na putu, Nekim drugim pričama i Šumi summarum. Zašto tolika stanka?

Nakon poroda namjerno sam napravila pauzu od godinu i pol, što je stjecajem okolnosti preraslo u dužu pauzu od 5-6 godina. Tada sam glumila u kratkim i eksperimentalnim filmovima, a prvi dugometražni igrani film nakon toga mi je bio Na putu. Prvog dana snimanja imala sam veliku tremu i te scene na kraju nisu ni ušle u film. Trebalo mi je oko 24 sata da mi atmosfera na snimanju opet postane domaća. Odmah nakon toga u omnibusu Neke druge priče dobila sam ulogu koja mi se jako svidjela, jer je dosad najzrelija u emotivno-iskustvenom sklopu. Došao je taj svijetli trenutak kad počinjem igrati žene. Pomalo sam se zasitila tumačenja kontroverznih, otkačenih, ludih i nastranih djevojaka.

Smatrate li lik u Šumi summarum zrelom ženom?

To je dlakava žena s velikim Ž. Ivan-Goran Vitez povjerio mi je ulogu ubojice i na tome sam mu beskrajno zahvalna. Ako i strani redatelji s kojima sam počela surađivati, uglavnom na istoku, budu slijedili taj primjer, možda dobijem i Oscara. Jer, Oscar se može ušićariti jedino ako krasotica poput mene odigra čudovište. I nadam se da će moj pohod na Istok, preko BiH i Crne Gore, završiti u Rumunjskoj.