• Giuseppe Tornatore: Danas nema velikih producenata

    giuseppe tornatoreTalijanski oscarovac Giuseppe Tornatore (Novo kino Raj, Malena) nedavno je predstavio svoj novi projekt, dokumentarac »Goffredo Lombardo – posljednji gepard« o velikom talijanskom producentu, šefu produkcijske kuće Titanus. Lombarda su uz Carla Pontija i Dina de Laurentisa smatrali najvećim talijanskim filmskim producentom.

    • U kojoj je fazi Vaš novi film? Očekivalo se da će biti prikazan u cijelosti...
    - Mjesecima sam intenzivno radio na tome dokumentarcu, zbog čega sam otkazao sve druge obaveze, uključujući i obećani dolazak na Festival u Puli, zbog čega mi je jako žao. Na žalost, unatoč svim mojim naporima film nismo uspjeli posve dovršiti, pa smo sada u Veneciji prikazali tzv. work in progress - njegovih 55 minuta od ukupno 95. Dovršio sam snimanje i montažu filma, ali postprodukcija preostalih 40 minuta još nije dovršena. Sve izjave ljudi koji su govorili o Goffredu Lombardu popraćene su scenama iz filmova koje je on producirao u pozadini, i to je zahtijevalo posebnu postprodukcijsku obradu.

    • Poznavali ste Lombarda i pri izradi toga filma podrobno upoznali njegov rad. Kako se Lombardo borio s cenzurom na filmu »Rocco i njegova braća« Luchina Viscontija?
    - Cenzura je zahtijevala da se izbaci scena silovanja. Visconti nije htio ni čuti za takvo nešto. Onda je Lombardo smislio genijalno rješenje: predložio je cenzuri da će se slika fizički zatamnjivati u kinima kada dođe ta scena. Cenzura je pristala, Visconti nevoljko prihvatio rješenje, a zatamnjivanje je, naravno, uglavnom izigravano u distribuciji.

    • Prilikom rada na filmu istraživali ste zanimljivu pozadinu nastanka kultnog filma »Gepard« Luchina Viscontija u produkciji Goffreda Lombarda...
    - Visconti je zvao Laurencea Oliviera za ulogu Princa, no Olivier je htio glumiti samo na svom jeziku i pregovori su se otegli. Lombardo je lagao Viscontiju da Burt Lancaster obožava njegov rad i da bi silno želio raditi s njima, no Visconti je odgovorio: »Što će mi taj kauboj na setu!« Lombardo je otputovao u Ameriku gdje je predložio Lancasteru da igra glavnu ulogu u Viscontijevu filmu, rekavši mu da Visconti silno želi baš njega u glavnoj ulozi, a Lancaster mu je odgovorio »A tko je Luchino Visconti?«. Tada mu je prikazao film »Rocco i njegova braća«, te je Lancaster, koji je obožavao roman »Gepard« i kupio deset primjeraka kako bi poklanjao prijateljima, pristao. Po povratku u Italiju, Lombardo je skršio i Viscontijev otpor i film je snimljen.

    • Je li istina da je produkcija toga filma financijski uništila Titanus?
    - Lombardo je, na žalost, u to vrijeme producirao i skupi američko-talijanski spektakl »Sodoma i Gomora« Roberta Aldricha, koji je bio umjetnički i financijski neuspjeh, a koštao je užasno puno, ne samo zbog produkcijske zahtjevnosti, nego i ekscentričnosti redatelja koji je, primjerice, tražio da mu se avionom dovoze oštrige i kavijar iz Pariza.
    »Gepard« je također bio jako skup, jer je Visconti želio postići što veću autentičnost. Borbene scene izvorno nisu trebale biti u filmu, a Visconti je napravio od njih cijeli spektakl. Za scenu bala sve je bilo autentično, od kostima do zastora sve je bilo napravljeno od najskupljih materijala, kao da se bal uistinu događao. Svaka od navedenih scena uvježbavana je i snimana po mjesec dana. Lombardo je odlučio otići na set kako bi zaustavio probijanje proračuna, no Visconti je poručio – ako producent dođe, ja odlazim. I tako je snimanje dovršeno u produkcijskoj raskoši.

    • Kako je spriječen bankrot tvrtke Titanus?
    - Lombardo je kao džentlmen napravio nešto što je onda, a i danas bilo nezamislivo: nije proglasio stečaj tvrtke, nego je rasprodajom osobne imovine namirio dugove koji su dosegnuli milijardu lira. Prodao je većinu onoga što je Titanus posjedovao, ali je isplatio sve. Nakon toga, tvrtka se opstala zahvaljujući glazbenim komedijama i televizijskim produkcijama, ali nikad nije vratila staru slavu. Prestala je proizvoditi kino filmove, a riječ je o kompaniji koja je u zlatnim godinama proizvodila nevjerojatnih dvadeset filmova godišnje.
    Titanus je inače pokrenuo Goffredov otac Gustavo još 1904., Goffredo je preuzeo obiteljski posao nakon očeve smrti 1951. iako se prije time uopće nije bavio, a kompaniju je od Goffredove smrti 2005. nastavio voditi njegov sin Guido.

    • Zašto ste film nazvali »Goffredo Lombardo - posljednji gepard«?
    - Gepard ima pozitivno značenje kakvo je korišteno i u samom filmu. Kad bih ja izašao iz lombardove sobe nakon što je on rekao da kreće u film, sve je bilo rješeno. Svi su znali što treba činiti. Danas morate razgovarati s deset ljudi da biste nešto dogovorili: šef kompanije, producent, upravno vijeće, svakomu posebno objašnjavati, moliti, koordinirati...
    Lombardo je čitao scenarije, znao je svaki detalj, na drugom razgovoru rekao bi vam točno koja replika na kojoj stranici nije dobra i zašto. Danas nitko ne čita scenarije. Moram svima usmeno objašnjavati o čemu se radi u projektu. Pritom svima zvone mobiteli, pa moram sažimati prepričavanje da stane između dva zvonjenja. Na žalost, producenata kakav je bio Goffredo Lombardo danas više nema.

    • Goffredo Lombardo producirao je Vaš prvi film »Profesor« (Il Camorrista). Kako ste ga uspjeli dobiti?
    - Tražio sam susret s Lombardom i prethodno mu dostavio scenarij. On ga je detaljno proučio, ali me je ipak odbio. Kad sam najavljivao početak snimanja filma, ja sam na odgovor tko će producirati film ispalio – Goffredo Lombardo. Pozvao me naravno odmah na razgovor i umjesto da me prekori – rekao: Idemo snimati.
    On je bio zaljubljenik u kino dvorane i zato sam mu došao i s projektom »Novo kino Raj«. No, nije ga preuzeo, vjerojatno se bojeći razmjera produkcije. Kada sam film dao njegovu konkurentu, bio se naljutio na mene, ali nakon Oscara i Zlatne palme opet smo se pomirili.

    • Kada počinjete rad na novom igranom filmu?
    - Već u listopadu, zbog čega sam se povukao s dužnosti predsjednika žirija Festivala u Rima, na koju sam bio imenovan početkom ove godine.

    Zlatko Vidačković, Vjesnik, 27. rujna 2010.