Namjera nam je od početka bila da film komunicira na univerzalnom planu. Pričamo priču o tragediji u BiH, ali se takve užasne stvari događaju svugdje u svijetu. U Ostavljenima konstatiramo i upozoravamo na problem, a o njemu progovaramo prijateljskim, humanističkim principom razmišljanja, ne jezikom mržnje i osvete

Je li bilo teško pronaći dječaka za glavnu ulogu?

Bakrač: Kroz audicije koje su trajale oko četiri mjeseca, a radili smo ih po školama, prošlo je oko 2000 djece. U filmu igra četrdesetero djece, a glavna je uloga bez dileme pripala Tonyju Grgi koji se na svim probama i testovima pokazao kao najdarovitiji i najzainteresiraniji.

Čija je ideja bila angažirati Miru Furlan?

Bakrač: Kad sam je poželio za ulogu odgojiteljice Cice, nisam baš vjerovao da će mi se želja ostvariti. Ali Almir je otišao u Ameriku, razgovarao s njom i moram priznati da je to stvarno velika stvar sa strane produkcije. Jer, Mira snima i radi u Sjedinjenim Državama, ima unaprijed ugovorene termine, tako da nije bilo jednostavno organizirati da snima s nama. Ali, eto, na filmu se sve može.  

Ispred i iza kamere okupili ste međunarodnu ekipu, odnosno angažirali ste mnoge ljude iz regije koji žive i rade u Austriji, Italiji, Francuskoj, Kanadi, Sjedinjenim Državama…

Šahinović: Koncept je od početka bio da angažiramo ljude iz regije, ali i one koji žive drugdje, a prema našem su mišljenju najbolji suradnici za naš film. Većinu njih znamo otprije. Primjerice, 2000. godine u Rimu sam producirao diplomski film snimatelja Vladana Radovića s kojim smo dobili nagradu David di Donatello za najbolji kratki igrani film. Na sličan smo način Adis i ja već prije radili i s ostalim ljudima, tako da smo ih poznavali i vjerovali da su oni osobe koje će se u naš film uključiti ne samo kao vrhunski profesionalci, nego i srcem. Ipak smo mi s Balkana i naše su emocije jače nego u zapadnjaka, pa kvaliteta često izlazi iz naše želje i emotivne motiviranosti.

Kako je nastao film?

Bakrač: Almir i ja znamo se iz vremena kada sam studirao na Akademiji, a on je bio uključen u realizaciju naših kratkih filmova. Puno godina kasnije, 2006. predložio mi je da sudjelujem u realizaciji scenarija koji mu je ponudio Zlatko Topčić. Imao sam svoje viđenje kako bih scenarij realizirao, Almir se složio i zatim sam s Topčićem dugo radio na novim verzijama i doradi.

Šahinović: Zapravo se i meni već motala slična ideja kako bi scenarij trebalo preurediti, no budući da se ne bavim autorskim dijelom posla, nisam se u to upuštao. Ali kad mi je Adis rekao što bi htio, potpuno sam ga razumio. Prije no što sam Adisu predložio suradnju, već sam dobio inicijalna sredstva za razvoj scenarija, a kako smo razvijali ideju, još smo dva puta prošli na natječaju Fonda BiH, dok nismo došli u situaciju da ozbiljno možemo izaći u potragu za koproducentima izvan zemlje. Moram naglasiti da je ključni trenutak za pokretanje filma bio kada smo dobili koprodukcijska sredstva od hrvatskog Ministarstva kulture. Tada više nismo bili samo mala lokalna produkcija, nego smo dobili međunarodnu validnost i sa tim dokumentom smo otvorili suradnju i sa Srbijom i s Francuskom. Taj dan nam je bio toliko važan da sam čak zapamtio datum: 14. listopad 2007. 

Što ste promijenili u scenariju?

Šahinović: Izašli smo iz priče rata i veliki problem djece žena silovanih u ratu prenijeli smo bez prikazivanja samoga rata, s točke gledišta koja uopće nije ratna. Ako se bavimo ovim poslom, imamo moralnu obvezu određenu temu prenijeti i izvan naših granica i regije. Svi znamo da su neke naše teme, lokalne, patriotske, često teško razumljive Europi i ostatku svijeta. Nedavno je film imao svjetsku premijeru u natjecateljskom programu Istočno od Zapada na festivalu u Karlovym Varyma u Češkoj i tu smo vidjeli da su gledatelji, a to je velika međunarodna publika, odlično razumjeli Ostavljene. I mislim da je to naš najveći uspjeh.

Bakrač: Namjera nam je od početka bila da film komunicira na univerzalnom planu. U Karlovym Varyma smo došli do spoznaje da smo u tome uspjeli, da su ga ljudi razumjeli, između ostaloga i zato jer to nije samo naš problem. Pričamo priču o tragediji u BiH, ali se takve užasne stvari događaju svugdje u svijetu. U Ostavljenima konstatiramo i upozoravamo na problem, a o njemu progovaramo prijateljskim, humanističkim principom razmišljanja, jezikom osjećaja, ne jezikom mržnje i osvete. U Karlovym Varyma smo dobili pozive za više od deset filmskih festivala u svijetu, što je jako velik uspjeh za naš film. Vjerujem da ćemo bosanskohercegovačku premijeru napraviti u listopadu, te da će tada film ući i u distribuciju u zemljama regije – Hrvatsku, Srbiju...

Hrvatski producenti, redatelji i drugi, osobito debitanti, žale se da snimaju filmove s nedostatnim sredstvima, da glumci i članovi ekipa rade za trećinu honorara... Koliko je stajao vaš film i jeste li uspješno zatvorili financijsku konstrukciju?

Šahinović: Film je stajao oko milijun eura, što je uobičajen proračun za srednje velik film iz regije. Uspjeli smo sve pokriti, iako je riječ o produkcijski zahtjevnom filmu koji je sniman na puno lokacija, u kojem imate četrdeset djece na setu, u kojem smo u desetom mjesecu snimali kako dijete pada u rijeku... I mislim da kao producent mogu reći da su svi dobili dosta dobre honorare. 

Dojmovi s Festivala igranog filma u Puli?

Šahinović: Obišao sam dosta festivala, imamo i naš Sarajevski festival, ali Arena i Pula – u kojoj sam prvi put, oduševili su me. Kada svake noći vidite kako tri, četiri, pet, nije ni važno koliko, ali tisuća gledatelja ide gledati film, to mi je kao da Željo igra na Marakani u Brazilu.