Vijesti

‹ povratak

Arhiva vijesti

srijeda | 9. srpnja. 2014

Pulski razgovori: Rajko Grlić

rajko-grlic

Rajko Grlić, selektor programa Pulska kinoteka

HRVATSKOM FILMU NEDOSTAJE STRPLJENJA

Kako navodite u najavi programa Pulska kinoteka, izabrani filmovi i razgovori s njihovim redateljima u Puli 1965. možda su i presudno utjecali na vašu odluku da se opredijelite za filmski poziv. Jeste li te filmove gledali i nakon ’65? Kako ste ih doživljavali poslije?
Da, gledao sam ih manje-više sve i nakon ’65. Neke i po više puta. I imao sreću upoznati njihove autore, a s nekima čak postati i vrlo blizak. Čini mi se da je “sud vremena”najbolje preživio “Tri” Aleksandra Petrovića. Sjajan film. Meni osobno njegov najdraži. Svakako jedan od najznačajnijih filmova ex-Yu kinematografije.

Dolazite li na ovogodišnju Pulu? Hoćete li gledati svoj izbor na Brijunima?
Dolazim, ali svega na dva dana. Zamoljen sam da predstavim izbor filmova iz ’65 i da vodim okrugli stol o sudbini hrvatskih filmskih festivala.

Pretpostavljamo da poslije toga idete u Motovun – kako ste zadovoljni razvojem “svoga čeda” otkako ste umjetnički direktor u časnoj mirovini?
O, da doći ću u Motovun. Barem na otvaranje, ako ništa drugo. I to s velikim guštom i nista manjim sentimentom. Lanjsko izdanje festivala je bilo sjajno. Nakon nekoliko godina lutanja i izbor filmova je bio puno primjereniji i lokaciji i razlogu postojanja Motovuna.

Projekcija na Brijunima nekoć je – često se tvrdi – bila presudna za uspjeh na Festivalu: Tito je ondje “davao signale” o tome je li ili nije zadovoljan pojedinim filmom. Danas, na ovogodišnjoj Puli, umjesto straha i trepeta, isti se filmovi gledaju u ozračju, recimo, “izletničko-razbibrižno-edukativne ekskluzive”.
Pulski festival je nekada imao veliki utjecaj na sudbinu filmova u kinima. Zato su i borbe za nagrade, koje su imale vrlo određenu trgovačku vrijednost, bile puno veće i žešće. A što se glasina s Briona tiče, čini mi se da su one u 95% slučajeva bile producentske izmišljotine. Njima se pokušavalo uzdignuti svoj film i istovremeno ubiti konkurenciju.

Kako biste u dvije-tri rečenice istaknuli ono za vas posebno u svakom od izabranih filmova?
Pokušat ću izreći samo rečenicu dvije o autorima.

Tri- Aleksandar Petrović
Veliki majstor režije, praški đak.Ostavio je iza sebe nekoliko izuzetno značajnih filmova i umro, poput mnogih velikana filma, od Sergeja Ejzenštejna do Sergia Leonea, ne uspjevši dovršiti životno djelo, u njegovom slučaju “Seobe”.

Čovek nije tica – Dušan Makavejev
Najprovokativniji i sigurno jedan od najlucidnijih režisera s ovih prostora. U Americi tretiran kao jedan od velikana europske kinematografije.

Doći i ostati – Branko Bauer
Meni osobno najznačajnije ime hrvatskog filma. Gospodin, maverick, majstor zanata. Ne nosi motovunsko kino njegovo ime tek tako.

Prometej s otoka Viševice- Vatroslav Mimica
Ličnost koja je ostavila izuzetan trag i u crtanom i u igranom filmu. “Kaja, ubit ću te”, koji je radio dvije godine nakon “Prometeja..”, veliki je film, meni njegov najdraži. Sam vrh i hrvatskog i ex-Yu filma.

Devojka – Mladomir Puriša Đorđević
Beskonačno šarmatan policajac iz Čačka koji je svojom razigranom trilogijom “San”, “Jutro” i “Djevojka” dobrano uzdrmao jednu nadasve ozbiljnu i pomalo uštogljenu kinematografiju.

Pratite li suvremenu hrvatsku kinematografiju? Kako vam se čini?
Otkad gotovo svaki petnaestogodišnjak ima bolju tehniku za snimanje i obradu filma no što je to imao Jadran film u danima svoje najveće slave, snimiti film nije neki veliki problem. Kada uz to imaš i HAVC koji zaista njeguje razumijevanje za razne pokušaje, onda je jedini problem šta raditi s tim filmom kada je jednom završen. Sve ovo govorim misleći da hrvatskom filmu, meni se barem tako čini, nedostaje strpljenja, strpljenja za prirodni protok rađanja filma, ono nužno vrijeme sazrijevanja projekta koje na kraju dijeli amaterski od profesionalanog proizvoda. Mnogima se strašno žuri snimiti film i onda u toj žurbi pogine puno dobrih ideja. A što se HAVC-a tiče, to je očito jedna od rijetkih institucija ove tužne kulture koja zaista vodi brigu o tome da se nešto proizvodi. Jedino mi se čini da bi malo brižnije trebalo razraditi instituciju “razvoja projekta”. Tu se kuje film i u to bi trebalo uložiti najviše pažnje.

U kojoj ste fazi rada na vašem novom filmu?
Film se zove “Ustav Republike Hrvatske”. S Antom Tomićem upravo radim na drugoj ruci scenarija. Snimanje bi, da kucnem o drvo, trebalo početi 01.08.2015. u Zagrebu, u produkciji Ivana Maloče i Interfilma.

Pratite nas na društvenim mrežama

Facebook YouTube Twitter
novi-t-mobile-logob

Partner festivala.