nedjelja | 20. srpnja. 2014
PULSKI RAZGOVORI: Kristijan Milić
Kristijan Milić, redatelj dugometražnog igranog filma Broj 55
Film mjestimično ostavlja dojam raskošnoga ratnog spektakla, a to novija hrvatska kinematografija ne nudi često. Koliko je teško bilo to ostvariti?
Moja osobna želja bila je konačno napraviti pravi akcijski ratni film kojeg se nećemo morati sramiti ni iz kojeg razloga. Da nije bilo nevjerojatnog entuzijazma ekipe i glumaca film bi bilo nemoguće snimiti. Naravno, taj odgovor vrijedi za veliku većinu hrvatskih filmova.
Zašto naslov Broj 55?
To je kućni broj kuće u kojoj se odvija veći dio radnje filma.
Kako je začet film?
Prije gotovo sedam godina pozvali su me Branko Schmidt i Domagoj Burić, tadašnji direktor programa HTV-a, s idejom da snimimo televizijsku mini-seriju o Domovinskom ratu. Nakon razgovora sa scenaristima Ivanom Pavličićem i Robertom Roklicerom zaključili smo bi bilo bolje napraviti serijal šezdesetminutnih filmova, jer smo htjeli pokriti sva ratišta. Ovo je trebala biti prva epizoda tog serijala, ali je na kraju prerasla u dugometražni film.
Koliko ste se vjerno držali stvarnog događaja prema kojem je film snimljen?
Film je inspiriran istinitim događajem, no nitko ne zna što se točno događalo u kući broj 55. Scenarist Ivan Pavličić imao je jako nezahvalan zadatak, jer je dobar dio toga jednostavno morao izmisliti, a opet se držati nekih osnovnih ključnih elemenata stvarne priče. Kao i u svakom takvom filmu neke smo činjenice odlučili prilagoditi, a neke čak potpuno promijeniti.
Jeste li tijekom rada na filmu kontaktirali sa sudionicima, odnosno s njihovim bližnjima?
S nekima jesam, nekoliko mjeseci prije snimanja, ali s većinom ipak nakon snimanja. To je bila svjesna odluka čim smo shvatili da film neće i ne može biti potpuna rekonstrukcija stvarnog događaja.
Gdje ste snimali? Kada? Koliko dugo?
Snimali smo u selu Ruča pokraj Veleševca između Velike Gorice i Siska u listopadu i studenom prošle godine. Snimanje je trajalo 45 radnih dana, dakle oko sedam tjedana.
Janko Heidl
