subota | 20. srpnja. 2013
Nakon nesreće
Što Vas je potaknulo na nastanak filma Godinu dana poslije?
Budući da često putujem, stalno susrećem križeve pored cesta, a svaki od tih križeva ima svoju priču. Odlučio sam ispričati jednu od takvih priča. Iako je moja izmišljena, svakodnevno smo svjedoci mnogo sličnih nesreća u stvarnom životu. U filmu sam naglasio emotivnu razinu priče i sve osjećaje koje proživljavaju udovica i muškarac koji je u nesreći usmrtio njezina muža. Muškarca nisam želio predstaviti kao zlu osobu, već sam pokazao kako i on ima svoju humanu stranu i da se kaje zbog nesreće.
Iako nisam ciljao na to da film bude politički, ima neke elemente toga jer podiže pitanja vezana uz problem sudstva i kako se ljudi koji počine takve nesreće mogu vrlo lako izvući. Ipak, moj film nije imao cilj propagirati veće kazne i oštrije kontrole, već više pažnje kod samih vozača. Film nije ovdje da se zalaže za neku vrstu diktatorske države, već da ukaže na to da bi država trebala štititi sve svoje građane.
Prvi ste put u Puli na Festivalu…
Drago mi je da sam mogao doći jer su ljudi iznimno topli i puni dobrodošlice. Lijepo je vidjeti ljude koji dolaze u kino pogledati tvoj film. Za mene je odličan osjećaj gledati filmove na otvorenom. To je posebno ugodan i emotivan doživljaj. Kad sam bio dijete, s roditeljima sam odlazio gledati filmove na otvorenom, tako da me ovo na neki način vratilo u djetinjstvo.
razgovarala Lucija Mulalić
