ponedjeljak | 22. srpnja. 2013
Listanje albuma lijepih uspomena
Na panel diskusiji predstavljeni su gosti 60. obljetnice Festivala igranog filma u Puli. Panel je otvorila glumica Milena Dravić, koja je konstatirala kako je Pulski festival bio izuzetno važan za jugoslavenski film i kinematografiju. Bez obzira na velike svjetske festivale, ljudima koji su radili u jugoslavenskim filmovima bila je itekako važna svaka potvrda na Pulskom festivalu. Ispričala je kako joj je prva Zlatna Arena, ona za film Prekobrojna, bila prekretnica u karijeri. Dotada nije bila sigurna da će se baviti filmom, no nakon toga sve su dileme nestale. Njezina je karijera nakon nagrade krenula uzlaznim tokom, tako da su i kasnije nagrade u Puli bile samo potvrda njezina rada.
Povjesničar filma Dejan Kosanović Festival je do devedesetih godina opisao kao kondenziranu povijest kinematografije i filmske umjetnosti u Jugoslaviji, kroz koju se može vidjeti kako se razvijao film od njegovih skromnih početaka pa do filmova poznatih i nagrađivanih redatelja. Nadodao je i kako se nada da će običaj zaboravljanja tradicije i korijena kod nas postupno nestati jer je, ljudima koji se danas žele baviti filmom, jako važno znati što je prethodilo te kako je kinematografija izgledala kada se rodila poslije Drugoga svjetskog rata i kako se razvijala, a to najbolje mogu gledajući filmove koji su prikazivani i nagrađivani. Na kraju je zaključio kako je sretan da je ovdje u ovom trenutku, jer je prije pola stoljeća bio direktor Festivala jugoslavenskog filma, te da je sretan što Festival i dalje živi. Priznao je i da je bio impresioniran otvaranjem jer je ono pokazalo koliko je Festival u međuvremenu narastao i postao suvremeniji.
Glumac Emir Hadžihafizbegović rekao je kako je za njega Festival igranog filma u Puli više od festivala, da je on sistem vrijednosti koji može disperzirati i van same filmske priče. Naglasio je da ne postoji embargo na uspomene te da mu nitko ne može zabraniti da se sjeti svojih najdražih životnih trenutaka diljem bivše države. Istaknuo je da je sjajna stvar da su kao gosti obljetnice pozvani ljudi koji su dali svoj pečat ovom festivalu, no i jednom vremenu. Pula je za njega bio sistem vrijednosti, način ponašanja, odijevanja, razmišljanja, uspostavljanja kodeksa koji su u ovom zombie vremenu izgubljeni. Rekao je kako živimo u dehumaniziranom svijetu, sistemu srušenih vrijednosti, i to ne samo kada su kultura i film u pitanju, tako da je za njega Festival bitna i značajna kulturološka priča o sistemu vrijednosti. Za kraj je rekao kako su i nagrade jedna vrsta satisfakcije te da je feedback publike i aura i ambijent amfiteatra nešto što nije doživio nigdje drugdje na svijetu, a to je za njega mnogo više od prikazivanja filma, pljeska i Zlatne Arene.
Slavko Štimac rekao je kako Pulski festival ima idealne uvjete da bude fantastičan festival i on to i jest. Atmosferu u Areni opisao je neobičnom i gotovo metafizičkom, a ljude koji dolaze u nju specifičnima jer gledatelji reagiraju na svaki mig, pa je izjavio kako to nikad nije doživljavao kao u Puli.
Glumica Božidarka Frajt ispričala je svoja iskustva na Festivalu, ne samo kao glumice već i kao članice žirija. Prisjetila se da je, kada je osvojila Zlatnu Arenu za film Živa istina, gotovo pala u nesvijest od sreće, a da je kao članica žirija bila puno učinkovitija i brža od svojih muških kolega te joj je tada najveća nagrada bila vidjeti veselje Borisa Dvornika, kojemu je dodijelila Zlatnu Arenu.
Glumica Dušica Žegarac rekla je kako je sve što joj se dogodilo nakon Arene odredilo njezin život te da nije sigurna je li ona odabrala film ili je on nju, ali da to više nije ni bitno. Naglasila je kako su i redatelji pisali povijest Festivala, pa da nije bilo njih i njihovih filmova, ne bi bilo ni Festivala.
Glumica Vladica Milosavljević ispričala je kako ima malo iskustva s Festivalom jer je kao kazališna glumica bila dosta razmažena te je smatrala film nekom vrstom gostovanja. Rekla je da tek sad shvaća da je trebala češće dolaziti na Festival, da nije bila svjesna njegove prave vrijednosti te da danas Pulu gleda drugim očima.
Glumac Janez Hočevar ispričao je jednu od svojih anegdota s Filmskog festivala u Pulivezanu uz slavlje i trovanje hranom, a Boris Buzančić ispričao je kako u Pulu dolazi ne toliko zbog filmova ili nagrada već da ponovno popriča sa svojim kolegama koje inače ne bi uspio sresti te da rado susreće stare prijatelje iz cijele regije.
Milan Štrljić ispričao je kako je na otvaranju Festivala imao dojam kao da otvara prašnjav obiteljski album. Ondje je vidio stare prijatelje koje dugo nije vidio te se prisjetio svog prvog susreta s Pulom i prikazivanjem svoga filma. Izrazio je zadovoljstvo što je Arena uvijek puna, što postoji ljubav prema filmu i što skandal nije jedino što je publici zanimljivo.
Mira Banjac rekla je kako je grad Pula zaslužio svoj festival i svojih šezdeset godina. Rekla je kako su nagrade važne i da im se mora čuvati dostojanstvo, a ispričala je da joj je govor predsjednika Josipovića i ministrice Zlatar Violić vratio vjeru da film i umjetnost i dalje postoje i da imaju svoje mjesto u kulturi. Govorila je malo i o svojoj karijeri te je za kraj naglasila da je sretna što je u Puli ponovno srela dobre, stare prijatelje koji su ostali ono što su oduvijek i bili, čime je dobila aplauz iz publike.
Glumica Svetlana Bojković rekla je da joj se doživljaj kada je prvi put posjetila Arenu ponovio i na otvorenju ovog izdanja Festivala, koje je opisala kao veliku svečanost. Rekla je da je radosna što se ponovno našla među kolegama koji pripadaju filmskoj porodici te je pohvalila slogan filma pod zvijezdama. Areni je zaželjela da i dalje živi, a filmskoj produkciji da bude što bolja i bogatija u budućnosti.
Glumica Jagoda Kaloper pohvalila je otvaranje, a ispričala je kako je uvijek bila sretna kada bi dobila nagradu te joj je svaki posjet Puli bio velik doživljaj. Festivale pamti kao najljepše događaje, a Pulom je fascinirana do te mjere da često pomisli da je to najljepši grad, u kojem bi trebalo ostati živjeti, a ne samo doći kao gost.
Panel diskusiju zatvorila je ravnateljica Festivala Zdenka Višković-Vukić, koja je emotivnim govorom zahvalila svim gostima panela te rekla da će nakon Festivala zauvijek ostati film, Arena i publika. Gostima je poručila da su oni kao puzzle bili dio ovog grada i Festivala te da bez njih i bez festivala Pula ne bi bila ovaj grad koji je sad.
Lucija Mulalić
