petak | 25. srpnja. 2014
Pulski razgovori: Tina Jasenković
Tina Jesenković, majstorica maske u dugometražnim igranim filmovima Šegrt Hlapić, Vjetar puše kako hoće i Zagreb Capuccino
Smješten u dvadesete godine dvadesetog stoljeća, „Šegrt Hlapić“ Silvija Petranovića zacijelo je obvezao na dodatno proučavanje razdoblja.
„Šegrt Hlapić“ je stilski film i već po tome je zanimljiv za sektor maske. Iako je bajka, radnja je smještena na početak prošlog stoljeća. Bilo je puno posla u pripremi, jer je trebalo dobro istražiti period kako bismo što vjernije prikazali to razdoblje. Stilski film za nas uvijek znači puno posla jer svaki lik, svaka uloga i svaki statist moraju proći kroz naše ruke. Svatko tko je u kadru, mora vizualno izgledati kao da je iz toga perioda. Pošto se kod nas stilski filmovi ne snimaju često, jako mi je drago da sam radila na ovom projektu.
„Zagreb Capuccino“ Vanje Sviličić. Ovdje i sada. „Obična svakodnevica“. Bez ekstrema.
Lijepo je bilo raditi jedan pravi ženski film. Iako nije bilo zahtjevne i očite maske, šminkom i frizurom sam diskretno pokušala istaknuti različitost dviju prijateljica i pomoći kod njihovih unutarnjih promjena i životnih preokreta.
Na primjer, lik koji igra Nela Kocsis preko noći doživljava preobražaj, izlazi iz dotadašnje životne kolotečine. Naravno da Nela to odlično glumi, ali da joj pomognem i možda olakšam, promijenili smo šminku i frizuru. U prvoj smo fazi vodili šminku umorne žene, dodavali podočnjake i kreirali pomalo bezličnu frizuru. U preobražaju ona zabljesne, veselija je i sretnija pa je i šminka takva. Dodala sam ružičasto rumenilo, ponešto ruža i maskare i neke maskerske „tajne sastojke” da dobijemo svježinu na njenom licu. Malo smo nakovrčali kosu da bude lepršava.
„Vjetar puše kako hoće“ Zdravka Mustaća intrigantno „lebdi iznad zemlje“.
Sa Zdravkom sam surađivala već nekoliko puta. Volim raditi s njim jer su u njegovim filmovima maska i šminka na trenutke nesvakidašnji i pomalo nerealni. Kako Zdravko dolazi iz priče eksperimentalnog filma, „Vjetar puše kako hoće“ ide u tom smjeru. Što se tiče maske, u ovom filmu trebalo je dočarati psihičko i fizičko stanje jako bolesne žene, kao i ostalih likova. A rezanje žila u kadi maskerima je uvijek izazov. I hvala kolegici Ivani Praliji na velikoj pomoći na ovom projektu.
Što trenutačno radite?
U Beogradu radim film „Peti leptir“ po knjizi Uroša Petrovića u produkciji Alka filma i Delta Videa. Kako kaže redatelj Milorad Milinković,to je film u kojem su glavne uloge djeca. Priča je super, prava bajka. Uživam jer kreiramo likove bajkovito i veselo. Premijera se očekuje najesen.
Janko Heidl
