petak | 25. srpnja. 2014
PULSKI RAZGOVORI: Josip Mlakić
Josip Mlakić, scenarist dugometražnog igranog filma Most na kraju svijeta
Kamo vodi i što spaja most na kraju svijeta?
Most na kraju svijeta je simbol i to jedan od onih graničnih simbola. Nešto čemu se vraćamo. Postoji jedna sjajna rečenica u filmu “Nostalgija” Andreja Tarkovskog, zapravo replika jednog od njegovih likova: “Moramo se vratiti tamo gdje smo bili, do točke odakle je sve krenulo ukrivo”. Simbolički most na kraju svijeta je ta tarkovljevska točka, simbol koji spaja – ili razdvaja – sreću i nesreću, život i neživot.
Scenarij je napisan prije desetak godina?
Scenarij je nastao prema mom romanu “Čuvari mostova” koji je objavljen 2004. Doduše, ja često usporedo radim i na romanu i scenariju, radni scenarij mi često služi kao skica za roman ili njegove pojedine dijelove. Zašto sam ga napisao? To je malo teže odgovoriti. Zašto uopće pišemo? Od svih mogućih odgovora najbliži mi je onaj o opsesivnim temama koje “pronađu pisca”, a ne pisac njih. Jedna takva tema mi je zasigurno život, odnosno neživot, bosanskohercegovačkih izbjeglica na područjima Republike Hrvatske.
Nitko dosad nije bio zainteresiran za realizaciju?
Ne. Branko je bio prvi kojemu se ovaj scenarij dopao. Slali smo ga nekoliko puta na natječaje, sve dok napokon nije dorađen do zadovoljavajuće razine. Naravno, Branko i ja razgovarali smo jako puno o scenariju. Tekst je naknadno prilično dorađivan. Uglavnom sam ga dorađivao prema Brankovim sugestijama ili sam dodavao scene koje ne postoje u romanu, sve dok nismo došli do završne verzije.
Jeste li vidjeli gotov film i kako vam se sviđa?
Vidio sam prvu radnu verziju filma. Bio sam izuzetno zadovoljan urađenim. Imao sam određene primjedbe na neke scene i predložio sam Branku da ih izbaci ili donekle korigira, a za to je bilo mogućnosti, pošto je usporedo s filmom snimljena i serija za HTV. Međutim, film je prvenstveno redateljev autorski projekt, tako da je odluka ostala na Branku.
Pratite li noviju hrvatsku kinematografiju? Koji vam se filmovi posebno sviđaju?
Hrvatska kinematografija iz godine u godinu jača. Izdvojio bih sve filmove Zrinka Ogreste, posljednje filmove Branka Schmidta, “Crnce” Zvonimira Jurića i Gorana Devića, a posebno „Obranu i zaštitu“ Bobe Jelčića.
Krčka li se neki novi film po vašem scenariju?
Da. Najesen bi trebalo započeti snimanje filma “Mrtve ribe plivaju na leđima” po mom scenariju koji je opet kombinacija romana i scenarija. Redatelj je Kristijan Milić, a projekt je odobren na jednom od prethodnih natječaja HAVC-a. Scenarij je prošao prije toga HAVC-ov razvoj scenarija. Također, početkom ove godine po mom scenariju Branko Schmidt otpočeo je snimanje televizijskog filma “Imena višnje”. Film se radi u produkciji HTV-a.
Janko Heidl
