četvrtak | 26. lipnja. 2014
Pulski razgovori: Hrvoje Pukšec
U PULI JE UVIJEK NAJVAŽNIJI HRVATSKI FILM!
HRVOJE PUKŠEC, predsjednik Umjetničkog savjeta Pulskog filmskog festivala
Pulski filmski festival od ove godine organizira nova ekipa. Možete li ukratko predstaviti novosti u organizaciji festivala?
Promjene i nisu tako brojne ali su na ključnim pozicijama. Stoga će u dobroj mjeri one značiti i velike promjene na festivalu već ove godine. Umjesto jednog umjetničkog direktora sada imamo tročlani umjetnički savjet, a to naravno znači i drugačije filmove, goste i popratne programe. Nova ravnateljica će svoje promjene implementirati puno mirnijim tempom, što je i razumljivo.
Novi Umjetnički savjet dobio je izuzetno kratak rok za pripremu festivala. Koliki je omjer onoga što ste željeli promijeniti i onoga što se moglo izvesti? Jeste li zadovoljni učinjenim?
Najveći je strah bio hoćemo li ostvariti vidljiv koncept u selekciji filmova, odnosno hoćemo li morati raditi previše kompromisa. A onda je i došla realizacija činjenice da su svi razvikani naslovi već kupljeni. U stvari, to nam je i pomoglo, jer smo tada krenuli za dobrim ali manje znanim filmovima, pronašli smo ih i usput se iskristalizirala i koncepcija – filmovi iz zemalja kojima kulturološki, geografski i povijesno gravitiramo uz poneki začin sa strane. Uistinu smo zadovoljni.
Koji su glavni programski noviteti ovogodišnje Pule?
Glavni su noviteti dvije nove programske cjeline i dvije nove lokacije. Pulska kinoteka (koja će imati dvije projekcije na Brijunima) i Dizalica, program za mlade koji će se odvijati u dvorištu galerije Sveta Srca. Pulska kinoteka je posebno zanimljiv program kojeg je ove godine osmislio Rajko Grlić, a donosi pet filmova iz 1965. godine. Naravno, u Puli je uvijek najvažniji hrvatski film, a on će se i ove godine pokazati kao vrlo zanimljiv, posebice ukoliko se gledaju i kratkometražni i dugometražni naslovi.
Sudjelovali ste u selekciji pristiglih filmova. Gdje je Pula u nekoj nepisanoj podjeli festivala na one umjetničke i komercijalne?
Pulski filmski festival je u toj nepisanoj podjeli u najtežoj mogućoj poziciji jer se, uvjetno rečeno, obje vrste filmova moraju pomiriti. No tako je sa svim festivalima na otvorenom – gledališta su velika, a to odmah povlači za sobom filmove koji pokušavaju zadovoljiti različite ukuse, a takvih filmova nema mnogo. Točnije: nema ih mnogo kvalitetnih. Upravo zato smo i povećali broj filmskih programa ne bi li ponudili različitoj publici različite filmove.
Možete li predstaviti ovogodišnji žiri?
Ovogodišnji je žiri međunarodnog sastava i posebno smo vodili brigu o tome da su zastupljeni filmski djelatnici iz različitih filmskih polja, te da su iza njih relevantne karijere. Amra Bakšić Čamo je producentica koja dobro poznaje hrvatski film, a producirala je i posljednji, brojnim nagradama ovjenčan Tanovićev film Epizoda u životu berača željeza. Rad Nataše Dorčić vjerujem je vrlo dobro poznat, posljednju Zlatnu arenu je dobila za film Moram spavat’, anđele. Montažerka Ivana Fumić prošle se godine predstavila filmom Obrana i zaštita, a pamtimo i njenu Zlatnu arenu za Mondo Bobo. Nick Holdsworth je pak kritičar The Hollywood Reportera, jednih od najznačajnijih svjetskih filmskih novina, a Antonio Nuić je predsjednik Društva hrvatskih filmskih redatelja i dobitnik brojnih Zlatnih arena.
U Puli je uvijek tradicionalno važna i sama svečanost otvorenja. Što spremate za ovu godinu?
Ovdje igram na mističnu kartu: pripremamo film!
Zadnjim danom ove Pule krenut će i organizacija sljedeće. Koje promjene već sada možete najaviti?
Najveće će promjene biti u profesionalnim programima, to je sastavnica na kojoj temeljimo daljnji razvoj festivala jer osim zadovoljnih gledatelja važno je imati i zadovoljne filmske profesionalce koji žele doći svake godine u Pulu – imali film u konkurenciji ili ne.
