Nagrade 61. Pulskog filmskog festivala

Natjecateljski program 61. Pulskog filmskog festivala:

HRVATSKI PROGRAM
Hrvatski film
Broj 55, red. Kristijan Milić, Happy Endings, red. Darko Šuvak, Kosac, red. Zvonimir Jurić, Most na kraju svijeta, red. Branko Ištvančić, Šegrt Hlapić, red. Silvije Petranović, Trebalo bi prošetati psa, red. Filip Peruzović, Vjetar puše kako hoće, red. Zdravko Mustać, Zagreb Cappuccino, red. Vanja Sviličić

Manjinska hrvatska koprodukcija
Baršunasti Teroristi, red. Pavol Pekarčik, Ivan Ostrochovsky i Peter Kerekes, Spomenik Majklu Džeksonu, red. Darko Lungov

HRVATSKI PROGRAM – KRATKOMETRAŽNI FILM
6 pola 7, red. Dalija Dozet, Alke, red. Milan Rukavina, Miroslav Kosanović, Generalka, red. Jasna Nanut, Kao da to nisi ti, red. Ivan Sikavica, Kokoška, red. Una Gunjak, Kutija, red. Nebojša Sljepčević, Odvajanje, red. Nina Violić, Poklon predsjednika Nixona, red. Igor Šeregi, Pokraj mene, red. Marta Prus, Pragovi, red. Dijana Mlađenović, Slučajno, red. Tanja Golić, Zajedno, red. Daniel Kušan

MEĐUNARODNI PROGRAM– DUGOMETRAŽNI FILM
Betonska noć, red. Pirjo Honkasalo, Čudo red. Juraj Lehotsky, Ilo Ilo, red. Anthony Chen, Japanski pas, red. Tudor Cristian Jurgiu, Jimmyjeva dvorana, red. Ken Loach, Luda ljubav, red. Jessica Hausner, Mafija ubija samo ljeti, red Pif (Pierfrancesco Diliberto), Mostovi Sarajeva grupa autora (Aida Begić, Leonardo di Costanzo, Jean-Luc Godard, Kamen Kalev, Isild Le Besco, Sergey Loznitsa, Vincenzo Marra, Ursula Meier, Vladimir Perisic, Cristi Puiu, Marc Recha, Angela Schanelec, Teresa Villaverde), Nevidljiva žena red. Ralph Fiennes, Otuđenje, red. Milko Lazarov, Polje pasa red. Lech Majewski, Primjese boja, red. Shane Carruth, Razredni neprijatelj, red. Rok Biček, Slobodan pad, red. György Pálfi, Tom na farmi, red. Xavier Dolan, Vikend, red. Roger Michell, Vječna ljubav, red. Brendan Muldowney

MEĐUNARODNI PROGRAM – KRATKOMETRAŽNI FILM
Pismo, red. Sergei Loznitsa, Smrt sjene, red. Tom Van Avermaet, Jutro, red. Cathy Brady, Priča za Modline, red. Sergio Oksman, Valovi, red. Miguel Fonseca, Misterij, red. Chema García Ibarra, Iako znam da je rijeka presušila, red. Omar Robert Hamilton, Nedjelja 3, red. Jochen Kuhn, Zima, red. Cristina Picchi, Nuklearni otpad, red. Myroslav Slaboshpytskiy, Zauvijek u orbiti, red. Jamie Stone, Rez, red. Christoph Girardet & Matthias Müller, Kuće s malim prozorima, red. Bülent Öztürk, Uljana svjećica, red. Hu Wei

PROGRAM DIZALICA
Galore, red. Rhys Graham, Mi smo najbolje, red. Lukas Moodysson, Samo ni za čije oči, red. Tali Barde, Sjedeći pokraj Zoe, red. Ivana Lalović, Zagrljaj kučke, red. Andreas Ohman

PROGRAM PULICA– DUGOMETRAŽNI PROGRAM
Karstenovi i Petrini zimski praznici, red. Arne Lindtner Næss, Mališan, red. Charles Chaplin, Mjesečev čovjek, red. Stephan Schesch i Sarah Clara Weber, Moja mama je u Americi i upoznala je Buffalo Billa, red. Marc Boreal, Thibaut Chatel, Prirodne znanosti, red. Matías Lucchesi,

PROGRAM PULICA– KRATKOMETRAŽNI PROGRAM
Točka i fleka stoje na ušima, red. Lotta i Uzi Geffenblad, Životinje i prijatelji, red. Eva Lindstrom, Mali jež, red. Marjorie Caup, Džem od mrkve, red. Anne Viel, Zec i jelen, red. Peter Vacz

1. NAJBOLJI FILM – PROGRAM DIZALICA
Publika je glasovanjem za filmove iz programa Dizalica dodijelila:
- diplomu za najbolji film Samo ni za čije oči, redatelja Tali Barde

2. NAJBOLJI FILM – PROGRAM PULICA
Publika je u Programu Pulica dodijelila:
- diplomu za najbolji dugometražni film Karstenovi i Petrini zimski praznici, redatelja Arena Lindtnera Naessa)
- diplomu za najbolji kratkometražni film Zec i jelen, redatelj Petera Vacza

3. NAJBOLJI KRATKI FILM – HRVATSKI PROGRAM
Žiri mladih filmofila u sastavu: Mihaela Cenkovčan, Matija Drniković, Nika Petković, Mateja Posedi, Nada Savić, Sabina Softić, Niko Sučić, Filip Zadro dodijelio je:
- Diplomu za najbolji kratki film iz Hrvatskog programa redatelju Ivanu Sikavici za film Ko da to nisi ti

4. ODLUKE OCJENJIVAČKOG SUDA MEĐUNARODNOG PROGRAMA

Žiri: Leo Barraclough filmski kritičar, Fridrik Thor Fridriksson redatelj, producent, glumac, Stanislav Tomić redatelj

Zlatna Arena za najbolji dugometražni film dodjeljuje se filmu Betonska noć, redateljica Pirjo Honkasalo,
„Za uspjeh postignutom u stvaranju jedinstvene atmosfere na poetičan i vizualno dojmljiv način“.

i posebno priznanje filmu, Luda ljubav, redateljica Jessica Hausner, jer je uspio prikazati svijet u vremenu društvene promijene sa posebnim spojem tragičnog i komičnog.

Zlatna Arena za najbolji kratkometražni film dodjeljuje se filmu Uljana svjećica, redatelj Hu Wei
„Za topli, humani i duhoviti pristup važnim i ozbiljnim temama.“

5. NAGRADA HRVATSKOG DRUŠTVA FILMSKIH KRITIČARA
Nagrada OKTAVIJAN dodjeljuje se filmu Kosac redatelja Zvonimira Jurića, s prosječnom ocjenom 3,85

NAGRADA PUBLIKE ZLATNA VRATA PULE
Publika je, glasovanjem za Hrvatski program prikazan u Areni, dodijelila nagradu Zlatna vrata Pule filmu Šegrt Hlapić redatelja Silvija Petranovića s prosječnom ocjenom 4,68.
Nagradi se pridružuje partner Festivala Hrvatski telekom

1. Šegrt Hlapić – 4.68
2. Broj – 55 4.61
3. Spomenik Majklu Džeksonu – 4.52
4. Most na kraju svijeta – 4.37
5. Happy Endings – 3.70
6. Zagreb Cappuccino –  3.67
7. Kosac – 3.40
8. Baršunasti teroristi – 2.69

6. ODLUKE OCJENJIVAČKOG SUDA HRVATSKOG PROGRAMA
NAGRADE OCJENJIVAČKOG SUDA HRVATSKOG NATJECATELJSKOG PROGRAMA

Žiri: Amra Bakšić Čamo producentica, Nataša Dorčić glumica, Ivana Fumić montažerka, Nick Holdsworth filmski kritičar, Antonio Nuić redatelj

HRVATSKI PROGRAM – HRVATSKI FILM

1. Nagrada Breza za najboljeg debitanta dodjeljuje se Danku Vučinoviću za kameru u filmu Zagreb Cappuccino redateljice Vanje Sviličić.
„Za elegantna i precizna rješenja u prikazu bezličnog potrošačkog okruženja glavne junakinje.“

2. Zlatna Arena za masku dodjeljuje se Ani Bulajić Črček za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Za bolno realističnu, nenametljivu i raznoliku masku vojnika u situaciji gerilske borbe.“

3. Zlatna Arena za oblikovanje zvuka nije dodijeljena – jednoglasno.

4. Zlatna Arena za specijalne efekte u filmu dodjeljuje se Branku Repalustu i Kristijanu Mršiću za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Za realističnu rekonstrukciju ratne konfuzije i agonije.“

5. Zlatna Arena za kostimografiju dodjeljuje se Vedrani Rapić za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Zbog doprinosa karakterizaciji likova kroz suptilan i autentičan dizajn ratnih odora.“

6. Zlatna Arena za scenografiju dodjeljuje se Damiru Gabelici za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Za briljantnu snalažljivost i autentičnu izvedbu koristeći se pritom vrlo bazičnim scenografskim elementima.“

7. Zlatna Arena za glazbu dodjeljuje se Luki Zima za film Zagreb Cappuccino redateljice Vanje Sviličić.
„Za glazbu koja značajno doprinosi atmosferi i emotivnoj slici cjelokupnog filma.“

8. Zlatna Arena za montažu dodjeljuje se Veljku Segarić za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Za zanatski vještu montažnu izvedbu akcijskog filma visokih tenzija.“

9. Zlatna Arena za kameru dodjeljuje se Branku Linti za film Kosac redatelja Zvonimira Jurića.
„Za majstorsku fotografiju zahtjevnih noćnih situacija koja doprinosi napetoj atmosferi filma.“

10. Zlatna Arena za najbolju sporednu mušku ulogu dodjeljuje se Igoru Kovaču za ulogu Josipa u filmu Kosac redatelja Zvonimira Jurića.
„Za izvrsnu izvedbu uloge mladića koji donosi tešku odluku s čijim se posljedicama mora suočiti.“

11. Zlatna Arena za najbolju glavnu mušku ulogu dodjeljuje se Ivi Gregureviću za ulogu Ive u filmu Kosac redatelja Zvonimira Jurića.
„Za sugestivan portret čovjeka opterećenog zločinom iz prošlosti i samoćom.“

Ovoj se nagradi pridružuje RIO – Riječka industrija odjeće, vodeća hrvatska modna kuća u proizvodnji muških odijela, sakoa, hlača i kaputa s tradicijom duljom od 60 godina. Kao dugogodišnji sponzor Festivala odijeva voditelja i članove Uprave Festivala te dodjeljuje nagradu ovogodišnjem dobitniku Zlatne Arene za glavnu mušku ulogu

12. Zlatna Arena za najbolju sporednu žensku ulogu dodjeljuje se Aniti Matić Delić za ulogu Kume u Happy Endings redatelja Darka Šuvaka.
„Za energičan prikaz ogorčene i neurotične žene pritisnute problemima svakodnevice.“

13. Zlatna Arena za najbolju glavnu žensku ulogu dodjeljuje se Areti Ćurković za ulogu Ankice u filmu Happy Endings redatelja Darka Šuvaka.
„Za emotivan prikaz obične žene prisiljene poduzeti drastične mjere kako bi riješila osobne i egzistencijalne probleme.“

IMAGE HADDAD 14 godina surađuje sa Festivalom i ta se suradnja pretvorila se u svojevrsnu tradiciju koja počiva na neizlječivoj ljubavi Haddada prema filmu i njihovom uvjerenju da business mora podržati kulturu i umjetnost. Kuća HADDAD osim što odijeva članice uprave, dodjeljuje nagradu ovogodišnjoj dobitnici Zlatne Arene za glavnu žensku ulogu, glumici Areti Ćurković.

14. Zlatna Arena za scenarij dodjeljuje se Ivanu Pavličiću za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Za jasnu narativnu strukturu i direktnu karakterizaciju odnosa unutar grupe u ekstremnoj situaciji .“

15. Zlatna Arena za režiju dodjeljuje se Kristijanu Miliću za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Za majstorsko uprizorenje i vještu režiju kompleksnih akcijskih situacija i velikog glumačkog ansambla.“

Hypo banka dodjeljuje Kristijanu Miliću, redatelju filma Broj 55 kojemu je ocjenjivački sud 61. Pulskog filmskog festivala u Puli dodijelio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film Festivala, nagradu u iznosu od 30.000,00kn.

16. Velika Zlatna Arena za najbolji film dodjeljuje se filmu Broj 55 redatelja Kristijana Milića, produkcijske kuće HRT, producenta Stanislava Babića.
„Za film produciran po najvišim profesionalnim standardima i film koji daje autentičan i emotivan prikaz stvarnog događaja iz domovinskog rata .“

Teleking dodjeljuje producentu filma Broj 55, kojemu je ocjenjivački sud 61. Pulskog filmskog festivala u Puli dodijelio Veliku Zlatnu Arenu, paket post-produkcijskih usluga: obrada i mastering slike u iznosu od 10.000€.

Zahvaljujemo svima koji su potpomogli organizaciju i realizaciju 61. Pulskog filmskog festivala

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Hrvatski audiovizualni centar, Grad Pula, Istarska županija, Hrvatska turistička zajednica, Turistička zajednica grada Pule, Turistička zajednica Istarske županije.

Hrvatski telekom – Partner Festivala, Hrvatska lutrija, Autowill, Arenaturist, Hypo Alpe Adria bank, Croatia osiguranje, Zagrebačka banka, Podravka, Zagrebačka pivovara, LMT, Barco AVC, Image Haddad, Cinestar, RIO, Arena modna kuća, Pernod Ricard i ostalim sponzorima i donatorima, te firmama koje su predstavile svoje proizvode.

Medijski partneri: HRT i Radio Pula
Glavni medijski pokrovitelji: Glas Istre, Jutarnji list, tportal.hr
Medijski pokrovitelji: Novi list, globus, Klasiktv, La voce del popolo, Regional Express, Radio Istra, Tv Istra, Tv Nova

U Puli, 26. srpnja 2014.
61. Pulski filmski festival

Dragi prijatelji filma,

61. Pulski filmski festival završio je svečanošću kojom smo odali priznanje stvaralaštvu i struci te nagradili najbolje. Tijekom festivala  publici smo ponudili 163 filma u kojima ste mogli uživati na 15 lokacija kroz 9 različitih filmskih programa. Sa željom da ugođaj bude potpuno festivalski organizirali smo i 9 stručnih predavanja, 4 tematske izložbe i 10 koncerata.

Ova je Pula bila domaćin hrvatskim filmskim festivalima, pokrenula pitanje autorskih prava i distribucije, pojavila se u svjetskim filmskim časopisima i otvorila za suradnju kao početak promjena koje tek predstoje.

Zahvaljujem vjernoj pulskoj publici, svim gostima, filmskim profesionalcima i medijskim djelatnicima koji su bili s nama i pokazali da u Festivalu vide stručnu platformu za umreživanje, edukaciju te izmjenjivanje iskustava i primjera dobre prakse. Tako su pokrovitelji, sponzori  i osnivači Festivala prepoznali prave vrijednosti i bili važna potpora.

Posebno zahvaljujem svim mladim ljudima, suradnicima i volonterima koji su svojom kreativnošću, trudom i željom da stvorimo najbolji mogući Festival dali sve od sebe.

Pozivam vas da ostanete s nama, pratite naše novosti, dajete prijedloge  i budete dio novog 62. festivala!

Ravnateljica Pulskog filmskog festivala
Gordana Restović

Dodjelom nagrada u Istarskom narodnom kazalištu završen je 61. Pulski filmski festival. Uprava festivala upućuje čestitke svim dobitnicima.  Nadamo se da ste uživali u ovogodišnjoj filmskoj ponudi. Vidimo se opet 2015. godine na 62. izdanju najposjećenijeg hrvatskog filmskog festivala.

1. NAJBOLJI FILM – PROGRAM DIZALICA
Publika je glasovanjem za filmove iz programa Dizalica dodijelila:
- diplomu za najbolji film Samo ni za čije oči, redatelja Tali Barde

2. NAJBOLJI FILM – PROGRAM PULICA
Publika je u Programu Pulica dodijelila:
- diplomu za najbolji dugometražni film Karstenovi i Petrini zimski praznici, redatelja Arena Lindtnera Naessa)
- diplomu za najbolji kratkometražni film Zec i jelen, redatelj Petera Vacza

3. NAJBOLJI KRATKI FILM – HRVATSKI PROGRAM
Žiri mladih filmofila u sastavu: Mihaela Cenkovčan, Matija Drniković, Nika Petković, Mateja Posedi, Nada Savić, Sabina Softić, Niko Sučić, Filip Zadro dodijelio je:
- Diplomu za najbolji kratki film iz Hrvatskog programa redatelju Ivanu Sikavici za film Ko da to nisi ti

4. ODLUKE OCJENJIVAČKOG SUDA MEĐUNARODNOG PROGRAMA

Žiri: Leo Barraclough filmski kritičar, Fridrik Thor Fridriksson redatelj, producent, glumac, Stanislav Tomić redatelj

Zlatna Arena za najbolji dugometražni film dodjeljuje se filmu Betonska noć, redateljica Pirjo Honkasalo,
„Za uspjeh postignutom u stvaranju jedinstvene atmosfere na poetičan i vizualno dojmljiv način“.

i posebno priznanje filmu, Luda ljubav, redateljica Jessica Hausner, jer je uspio prikazati svijet u vremenu društvene promijene sa posebnim spojem tragičnog i komičnog.

Zlatna Arena za najbolji kratkometražni film dodjeljuje se filmu Uljana svjećica, redatelj Hu Wei
„Za topli, humani i duhoviti pristup važnim i ozbiljnim temama.“

5. NAGRADA HRVATSKOG DRUŠTVA FILMSKIH KRITIČARA
Nagrada OKTAVIJAN dodjeljuje se filmu Kosac redatelja Zvonimira Jurića, s prosječnom ocjenom 3,85

NAGRADA PUBLIKE ZLATNA VRATA PULE
Publika je, glasovanjem za Hrvatski program prikazan u Areni, dodijelila nagradu Zlatna vrata Pule filmu Šegrt Hlapić redatelja Silvija Petranovića s prosječnom ocjenom 4,68.
Nagradi se pridružuje partner Festivala Hrvatski telekom

1. Šegrt Hlapić – 4.68
2. Broj – 55 4.61
3. Spomenik Majklu Džeksonu – 4.52
4. Most na kraju svijeta – 4.37
5. Happy Endings – 3.70
6. Zagreb Cappuccino –  3.67
7. Kosac – 3.40
8. Baršunasti teroristi – 2.69

6. ODLUKE OCJENJIVAČKOG SUDA HRVATSKOG PROGRAMA
NAGRADE OCJENJIVAČKOG SUDA HRVATSKOG NATJECATELJSKOG PROGRAMA

Žiri: Amra Bakšić Čamo producentica, Nataša Dorčić glumica, Ivana Fumić montažerka, Nick Holdsworth filmski kritičar, Antonio Nuić redatelj

HRVATSKI PROGRAM – HRVATSKI FILM

1. Nagrada Breza za najboljeg debitanta dodjeljuje se Danku Vučinoviću za kameru u filmu Zagreb Cappuccino redateljice Vanje Sviličić.
„Za elegantna i precizna rješenja u prikazu bezličnog potrošačkog okruženja glavne junakinje.“

2. Zlatna Arena za masku dodjeljuje se Ani Bulajić Črček za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Za bolno realističnu, nenametljivu i raznoliku masku vojnika u situaciji gerilske borbe.“

3. Zlatna Arena za oblikovanje zvuka nije dodijeljena – jednoglasno.

4. Zlatna Arena za specijalne efekte u filmu dodjeljuje se Branku Repalustu i Kristijanu Mršiću za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Za realističnu rekonstrukciju ratne konfuzije i agonije.“

5. Zlatna Arena za kostimografiju dodjeljuje se Vedrani Rapić za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Zbog doprinosa karakterizaciji likova kroz suptilan i autentičan dizajn ratnih odora.“

6. Zlatna Arena za scenografiju dodjeljuje se Damiru Gabelici za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Za briljantnu snalažljivost i autentičnu izvedbu koristeći se pritom vrlo bazičnim scenografskim elementima.“

7. Zlatna Arena za glazbu dodjeljuje se Luki Zima za film Zagreb Cappuccino redateljice Vanje Sviličić.
„Za glazbu koja značajno doprinosi atmosferi i emotivnoj slici cjelokupnog filma.“

8. Zlatna Arena za montažu dodjeljuje se Veljku Segarić za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Za zanatski vještu montažnu izvedbu akcijskog filma visokih tenzija.“

9. Zlatna Arena za kameru dodjeljuje se Branku Linti za film Kosac redatelja Zvonimira Jurića.
„Za majstorsku fotografiju zahtjevnih noćnih situacija koja doprinosi napetoj atmosferi filma.“

10. Zlatna Arena za najbolju sporednu mušku ulogu dodjeljuje se Igoru Kovaču za ulogu Josipa u filmu Kosac redatelja Zvonimira Jurića.
„Za izvrsnu izvedbu uloge mladića koji donosi tešku odluku s čijim se posljedicama mora suočiti.“

11. Zlatna Arena za najbolju glavnu mušku ulogu dodjeljuje se Ivi Gregureviću za ulogu Ive u filmu Kosac redatelja Zvonimira Jurića.
„Za sugestivan portret čovjeka opterećenog zločinom iz prošlosti i samoćom.“

Ovoj se nagradi pridružuje RIO – Riječka industrija odjeće, vodeća hrvatska modna kuća u proizvodnji muških odijela, sakoa, hlača i kaputa s tradicijom duljom od 60 godina. Kao dugogodišnji sponzor Festivala odijeva voditelja i članove Uprave Festivala te dodjeljuje nagradu ovogodišnjem dobitniku Zlatne Arene za glavnu mušku ulogu

12. Zlatna Arena za najbolju sporednu žensku ulogu dodjeljuje se Aniti Matić Delić za ulogu Kume u Happy Endings redatelja Darka Šuvaka.
„Za energičan prikaz ogorčene i neurotične žene pritisnute problemima svakodnevice.“

13. Zlatna Arena za najbolju glavnu žensku ulogu dodjeljuje se Areti Ćurković za ulogu Ankice u filmu Happy Endings redatelja Darka Šuvaka.
„Za emotivan prikaz obične žene prisiljene poduzeti drastične mjere kako bi riješila osobne i egzistencijalne probleme.“

IMAGE HADDAD 14 godina surađuje sa Festivalom i ta se suradnja pretvorila se u svojevrsnu tradiciju koja počiva na neizlječivoj ljubavi Haddada prema filmu i njihovom uvjerenju da business mora podržati kulturu i umjetnost. Kuća HADDAD osim što odijeva članice uprave, dodjeljuje nagradu ovogodišnjoj dobitnici Zlatne Arene za glavnu žensku ulogu, glumici Areti Ćurković.

14. Zlatna Arena za scenarij dodjeljuje se Ivanu Pavličiću za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Za jasnu narativnu strukturu i direktnu karakterizaciju odnosa unutar grupe u ekstremnoj situaciji .“

15. Zlatna Arena za režiju dodjeljuje se Kristijanu Miliću za film Broj 55 redatelja Kristijana Milića.
„Za majstorsko uprizorenje i vještu režiju kompleksnih akcijskih situacija i velikog glumačkog ansambla.“

Hypo banka dodjeljuje Kristijanu Miliću, redatelju filma Broj 55 kojemu je ocjenjivački sud 61. Pulskog filmskog festivala u Puli dodijelio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film Festivala, nagradu u iznosu od 30.000,00kn.

16. Velika Zlatna Arena za najbolji film dodjeljuje se filmu Broj 55 redatelja Kristijana Milića, produkcijske kuće HRT, producenta Stanislava Babića.
„Za film produciran po najvišim profesionalnim standardima i film koji daje autentičan i emotivan prikaz stvarnog događaja iz domovinskog rata .“

Teleking dodjeljuje producentu filma Broj 55, kojemu je ocjenjivački sud 61. Pulskog filmskog festivala u Puli dodijelio Veliku Zlatnu Arenu, paket post-produkcijskih usluga: obrada i mastering slike u iznosu od 10.000€.

Zahvaljujemo svima koji su potpomogli organizaciju i realizaciju 61. Pulskog filmskog festivala

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Hrvatski audiovizualni centar, Grad Pula, Istarska županija, Hrvatska turistička zajednica, Turistička zajednica grada Pule, Turistička zajednica Istarske županije.

Hrvatski telekom – Partner Festivala, Hrvatska lutrija, Autowill, Arenaturist, Hypo Alpe Adria bank, Croatia osiguranje, Zagrebačka banka, Podravka, Zagrebačka pivovara, LMT, Barco AVC, Image Haddad, Cinestar, RIO, Arena modna kuća, Pernod Ricard i ostalim sponzorima i donatorima, te firmama koje su predstavile svoje proizvode.

Medijski partneri: HRT i Radio Pula
Glavni medijski pokrovitelji: Glas Istre, Jutarnji list, tportal.hr
Medijski pokrovitelji: Novi list, globus, Klasiktv, La voce del popolo, Regional Express, Radio Istra, Tv Istra, Tv Nova

„Zašto imamo dva uha i jedna usta? Zato da slušamo dvostruko više nego što govorimo.“

Istraživanja pokazuju da uspješnost prenošenja neke poruke 93 posto ovisi o stilu predstavljanja, a tek 7 posto o samom sadržaju. Čime god se, dakle, bavili, uspjeh će ovisiti više o tome kako, nego što nudite. Tako je, dakako, i u filmskoj industriji, osobito u njenom marketinškom odsječku.

Gornje misli predstavio je za jednosatnog predavanja „Filmski marketing i distribucija“ („Film Marketing and Distribution“), održanom u četvrtak u Gradskoj komori, u okviru PFF-ova industrijskog programa Pula Pro, stručnjak naslovnog područja John Durie, rođen u Kanadi, a posljednjih tridesetak godina nastanjen i djelatan u Londonu i Cannesu. Od 1993. vodi vlastitu tvrtku Strategic Film Marketing, sudjelovao je u marketingu gotovo sedamsto dugometražnih filmova, među ostalima onima Mikea Leigha, Pedra Almodovara, Quentina Tarantina, Davida Lyncha, Joela i Ethana Coena.

Važnost stila djelom su doista potvrdila četvorica dosadašnjih predavača Pula PRO-a – producent Nik Powell, dizajner zvuka Ray Gillon, stručnjak za odnose s javnošću Charles McDonald i John Durie. Premda se u sat-dva, koliko su trajali nastupi, tek vrlo općenito može obuhvatiti samo zera njihovih iskustava i mudrosti, svi ovi stručnjaci što pripadaju svjetskom vrhu svojih zanata, ostavili su izvanredno snažan utisak samim svojim ponašanjem, odnosno neobično privlačnom mješavinom šarma, duhovitosti, inteligencije, artikuliranosti, autoritativnosti, energije, pristupačnosti i dojma da doista uživaju u svome poslu.

Poput svojih kolega, Durie je dao određen okvir temeljnih postavki toga čime se bavi.

O marketingu filma, dakle, važno je početi razmišljati što prije, a ne tek pošto je film snimljen. Prva i najvažnija publika kojoj se obraćate nisu gledatelji, nego distributeri. Potom se mora jasno ustvrditi tko je ciljana publika i osigurati da ljudi koje film zanima doista i dođu u kino. Kako veli Durie: „Zadatak je jasan: posjesti stražnjice na kino-sjedala.“ Foršpani, plakati i tzv. show reels igraju važnu ulogu, a oni moraju imati jasnu i jedinstvenu poruku. Publika njima ne smije biti zbunjena.

Dopušteno je, pa i poželjno, imati fleksibilan odnos prema onome što film doista jest i marketinškim strategijama i distributeru i publici nuditi film kakav oni žele preuzeti ili gledati, a ne nužno onaj koji je napravljen. No s fleksibilnošću ne treba pretjerivati.

U današnje vrijeme, kad se industrija mijenja svakih šest mjeseci, postupci se moraju neprestano prilagođavati, a nijedna strategija ionako ne vrijedi za više filmova, nego se svakome mora pristupiti na jedinstven način.

Zvonimir Jurić, redatelj i suscenarist dugometražnog igranog filma Kosac

Predstavite film u rečenici, dvije.
Bez namjere da zvučim oholo, nisam sklon objašnjavati, interpretirati film. Taj dio posla prepuštam onima koji će ga pogledati.

Gotovo čitav film se odigrava noću. Zašto? Koliko je teško održati noćni ritam rada?
Nesaničar sam. Noć mi je poticajnija od dana za razmišljanje.

Izdvojite neki trenutak sa snimanja koji vam se učinio iznimnim, „malim čudom“ bavljenja filmom.
Uloga Damira Bartola Indoša kao šutljivog ratnog veterana je za mene pozitivno “malo čudo”. Nije bila planirana u scenariju.

Gdje ste snimali, kada, koliko dugo?
Trideset i šest snimajućih dana, okolica Zagreba, ujesen prošle godine.

Kosca je, što je razmjerno neuobičajeno, montiralo dvoje montažera, Dubravka Turić i Tomislav Pavlic.
Dubravka i ja smo se razišli jer više nismo funkcionirali. Ne vidim problem u suradnji s dva montažera ako okolnosti dovedu do takve situacije.

Što mislite o tome da su na ovogodišnjoj Puli u istu konkurenciju smješteni i igrani i dokumentarni filmovi te manjinske produkcije?
Podržavam odluku da su i dokumentarni i manjinski filmovi u glavnoj konkurenciji. U redu je dati svima jednaku šansu kad su u pitanju nagrade.

Janko Heidl

MIKE CAHILL, redatelj filma Ishodište i dvostruki dobitnik Sundancea

Debitantski film redatelja i scenarista Mike Cahill-a, Druga zemlja osvojio je nagradu za najbolji film na prestižnom Sundance festivalu. Istu sudbinu doživjela je i njegova druga dugometražna fantastična drama Ishodište koju će posjetitelji 61. Pulskog filmskog festivala imati priliku pogledati u petak, 25. srpnja, u pulskoj Areni.

Film Ishodište, kao i vaš prvi film Druga Zemlja, osvojio je prestižnu nagradu za najbolji film u Sundanceu. Kakav je to osjećaj?
To je predivan osjećaj. Stvarno sam polaskan. Osjećam se kao da živim taj predivan čudnovati san iz kojeg ću se uskoro probuditi.

Smatrate li da ste zaslužili nagradu za najbolji film?
Ne. I nije zato što sam skroman. Reći ću vam ovako. Sundance je jedna nevjerojatna institucija kojoj sam vrlo zahvalan jer zbog njih moja karijera uopće postoji. Zaista se potrude pogledati na desetke tisuća filmova svake godine kako bi pronašli onaj kojeg smatraju najboljim. Kakve god kriterije imali, meni se posrećilo, i nastavljaju me podržavati. Moji filmovi su u biti čudni, drugačiji od mainstream filmova i obrađuju vrlo neobične teme. Zbog toga se osjećam sretnim i polaskanim što sam izabran igrati u prvoj ligi.

Jeste li oduvijek znali da želite biti redatelj?
Zapravo ne, do svoje 18. godine mogu reći da nisam znao što sve filmska umjetnost može ponuditi, recimo da sam do tada gledao hollywoodske filmove, blockbustere. No, onda sam pogledao tri filma zaredom Tri boje: Crveno Krzysztofa Kieslowskog, Basquiat Juliana Schnabela i Seks, laži i videovrpce Stevena Soderbergha. Odjednom, otvorio mi se svijet filmske umjetnosti u kojem je moguće prenijeti emociju koju ne možeš izraziti samo riječima, ili samo slikom, već upravo alatima koje samo film pruža. Subliminalno, transcedentno, čisto, kompleksno, ne na prvu, je ono u ovim filmovima što je promijenilo moj život. Od tog trenuka poželio sam stvarati filmove, jer osjetio sam potrebu izražavati se upravo na takav način.

Glavni protagonist filma je molekularni biolog koji je fasciniran ljudskim okom. Vrlo neobična tema. Što vas je inspiriralo za ovaj scenarij?
Scenarij, točnije sinopsis za Ishodište sam zapravo napisao upravo u Puli, na Lungomare prije dva ljeta. Supruga i ja imamo svoje malo skriveno mjesto koje jako volim. Razmišljao sam što dalje, što bi sljedeće mogao snimati, a ovu priču sam napisao ni ne razmišljajući o tome da po njoj napravim film. Međutim, Jelena je pročitala čim sam je napisao, i to na glas. Pitala me: «Zašto ne bi snimio film po ovome?« Odgovorio sam: «Ok, hoću.»

Znači u Puli ste dobili inspiraciju za film?
Ne, tamo sam napisao samo sinopsis. Želite li znati gdje sam dobio inspiraciju? To je kul priča, ispričat ću vam je. Kada sam prije dvije godine posjetio Brijune i razgledavao arheološke ostatke rimske civilizacije, prošetao sam se na plažu do njih, gdje je pak pronađen otisak dinosaura, i pomislio kako ta drevna rimska civilizacija koliko god bila moćna za svoje doba, nije znala da su dinosauri uopće postojali. I u tom trenutku zapitao sam se što je naš otisak dinosaura, što je to čega naša civilizacija nije svjesna, a pred očima joj je.

Bojite li se, dok snimate film koji obrađuje egzistencijalna i metafizička pitanja, da publika neće shvatiti „što je pjesnik htio reći“?
Ne, ne bojim se. Moj film uvijek nađe svoju publiku. Ovo jesu velika životna pitanja, ali ja ih volim obrađivati na intiman način i vjerujem da se zbog toga publika može povezati s njima. Nikada ne snimam film koji daje jasne odgovore ili upute. Film Ishodišta, recimo, paralelno obrađuje, kroz povijest gledano, dvije teme koje su uvijek bile u sukobu: znanost i duhovnost. Moja je teza da one nisu u sukobu i da se mogu pomiriti, da se mogu nadopunjavati i nadam se da u svojim filmovima to i uspjevam…

Koji je bio vaš cilj dok ste stvarali ovaj film?
Želim da se publika, dok ga gleda, prestane bojati smrti. I da osjeti kakav je to osjećaj. Makar samo na trenutak. Ne moraju se ne bojati smrti do kraja svojih života, ali samo na trenutak, na pola sekunde, da nekoliko tisuća gledatelja u Areni osjeća i kaže: «U ovom trenutku se ne bojim smrti! « To bi bilo predivno! To sam ja osjećao dok sam stvarao ovaj film.

Rekli ste da ne volite cinizam i ironiju te da vaše filmove prožima iskrenost. Koja je najčešća kritika vašeg rada od strane postmodernih filmskih kritičara koji smatraju da je snimati filmove bez cinizma i ironije stvar prošlosti?
Kažu da sam pretenciozan. Da, to je ono što mi najčešće govore. Smatram da iskrenost treba vratiti na filmsko platno jer kroz ironiju i cinizam gledatelj nikada do kraja ne može doživjeti snagu emocije koju dobar film mora imati. I koju mora prenijeti. To je ono po čemu se film pamti.

Michael Pitt je glavni glumac u Ishodištima, njegov lik nosi veći dio filma. Kako je došlo do te suradnje i je li zbog toga bio težak odabir glavnog glumca? I kako birate ljude s kojima ćete surađivati?
Isključivo surađujem s umjetnicima, jedini kriterij odabira za mene je nečiji talent. Što se tiče Michaela, sigurno znate da ga prati glas pomalo divljeg dečka, no on je zapravo toliko talentiran da sam opčinjen njegovom glumom i odabirom filmova u kojima je glumio. Ta autentičnost, a u istom trenutku i nepredvidljivost je ono što me kod njega fascinira. Susreo sam se jednog dana u New Yorku s Micahelom na radnoj kavi koju je organizirala naša zajednička producentska kuća. I u jednom trenutku za vrijeme razgovora shvatio sam da želim jedino i samo da Michael igra glavnu ulogu. Neizmjerno sam mu zahvalan što je odmah pristao.

Kakvu reakciju očekujete od pulske publike?
Očekujem dobru reakciju od publike u Puli! Pula je moj drugi dom. Tu mi je obitelj i tu mi je supruga rođena. Izuzetno mi je drago da dio moje obitelji koja ne priča engleski napokon može pogledati moj film.

Što je sljedeće – kako za vas, pa tako i za Ishodište nakon Pule?
Ishodište od rujna ide u kino distribuciju diljem Europe. Ja ostajem u Puli sigurno do rujna. I jako sam sretan zbog toga. Ovdje ljetujemo godinama i jako je opuštajuće. Ovo me mjesto inspirira, tu najviše volim stvarati, pisati scenarije. Naravno, na Lungomare.

Idete u osvajanje još jednog Sundancea ?
Naravno! Ako ne dobijem i trećeg, bit ću jako uvrijeđen. Šalim se, ma nisu nagrade ono što me motivira, već samo stvaranje filmova.

Ana Šimunović i Petra Blašković

Zbog brojnih pravnih nedoumica oko korištenja glazbe u filmu Vlog redatelja Brune Pavića i producenta Slobodana Jokića (UMAS), Pulski filmski festival je u skladu sa preporukama svojih pravnih savjetnika odlučio povući film iz ovogodišnjeg Hrvatskog programa.

Umjesto filma Vlog večeras će u Kinu Valli od 19 sati biti prikazan film Tri Aleksandra Petrovića iz programa Pulska kinoteka, a koji nije bio prikazan na Brijunima 21. srpnja zbog loših meteoroloških prilika.

Ispričavamo se posjetiteljima i gostima 61. Pulskog filmskog festivala zbog izmjene programa.

Branko Repalust, majstor specijalnih efekata u filmovima Broj 55, Trebalo bi prošetati psa i Zagreb Capuccino

„Broj 55“ Kristijana Milića, ratni spektakl suvremenog hrvatskog filma. Puno pucanja, eksplozija i ratne akcije. Može li majstor specijalnih efekata poželjeti više?
„Broj 55“ radio sam s velikim zadovoljstvom. Kad sam pročitao scenarij, htio sam da efekti u filmu budu što realniji i nadam se da smo u tome uspjeli. Pripremajući se, razmišljao sam o tome da pokušamo u svim situacijama izvođenja efekata eksplozija imati glumce u kadru, a da pritom ne ugrozimo sigurnost. Stoga sam osmislio novu tehniku koja je po prvi put korištena u hrvatskoj kinematografiji. Sigurnost cijele ekipe mi je bila na prvome mjestu, tako da sam svih četrdesetpet dana snimanja bio pod nemalim pritiskom. Moram i ovim putem zahvaliti svima na vrhunskoj suradnji i na velikom povjerenju koje su mi ukazali. Posebno, dakako, redatelju Kristijanu Miliću i direktoru fotografije Mirku Pivčeviću, jer su mi dali slobodne ruke da radim kako god hoću, odnosno kako mislim da je najbolje.

Što je bilo najzahtjevnije?
Sve je u ovom filmu bilo jako zahtjevno i svi smo morali biti jako usredotočeni na svoje zadatke. Suradnja s glumcima bila je fenomenalna, stvarno su svi bili na visokom nivou.
Najzahtjevnije je bilo snimanje u interijeru oklopnjaka i kuće. Tu je bilo puno glumaca koji su bili jako blizu jedan drugome i još članovi ekipe oko kamere, a sve puca i leti oko njih. Kod snimanja tih scena neprestano sam se brinuo da se nekome nešto ne dogodi. Strahovao sam da nekoga slučajno ne pogodi čahura, jer smo htjeli da svi koji su u kadru pucaju, tako da su glumci morali posebno paziti kako će držati oružje, da nebi došlo do čega neželjenoga.

Koliko ste materijala utrošili?
Potrošili smo dvanaest tisuća komada streljiva različitih kalibara, deset kilograma baruta i pet tisuća specijalnih kuglica koje smo napunili raznim vrstama prašine. Što stiče zemlje, prašine dima i vatre, moram priznati da neznam točno, jer nisam pazio na to koliko ću čega potrošiti, nego samo da se napravi dobar film. „Broj 55“ bio je moj dosad najveći izazov u hrvatskoj kinematografiji. Nadam se da će gledatelji biti zadovoljni time što smo svi zajedno postigli.

U „Trebalo bi prošetati psa“ Filipa Peruzovića neprestano kiši. Je li bilo teško održati članove ekipe i opremu suhima?
Priznajem da volim raditi umjetnu kišu. Bolje da pada „moja“ kiša, negoli prava. Znate, kad pada prava, onda smo svi mokri, a kad je ja radim, onda je mokro samo ono što vidi kamera. Budući da je u tom filmu bilo jako puno kiše, naradili smo se u tom smislu, no imali smo sreće da nam je blizu svakog objekta bio priključak za vodu, tako da nije bilo puno razvlačenja cijevi.

Ovo je bila moja prva suradnja s redateljem Filipom Peruzovićem i sa snimateljem Mariom Britvićem, tako da smo se isprva malo tražili. Morao sam uvidjeti na što da obratim pažnju i što je njima bitno, da bih napravio onako kako su oni zamislili. Bilo je dosta naporno, zbog hladnoga vremena. Nadam se da se neće primijetiti da je kiša umjetna.

„Zagreb Capuccino“ Vanje Sviličić naizgled je jednostavan film u pogledu specijalnih efekata. Je li stvarno bilo tako?
Tu sam radio dim kao atmosferu u discu i u kafiću, a najbitnije je bilo zadržati isti nivo dima za cijelo vrijeme snimanja. Doista nisam imao težak zadatak.

Janko Heidl

Tina Jesenković, majstorica maske u dugometražnim igranim filmovima Šegrt Hlapić, Vjetar puše kako hoće i Zagreb Capuccino

Smješten u dvadesete godine dvadesetog stoljeća, „Šegrt Hlapić“ Silvija Petranovića zacijelo je obvezao na dodatno proučavanje razdoblja.
„Šegrt Hlapić“ je stilski film i već po tome je zanimljiv za sektor maske. Iako je bajka, radnja je smještena na početak prošlog stoljeća. Bilo je puno posla u pripremi, jer je trebalo dobro istražiti period kako bismo što vjernije prikazali to razdoblje. Stilski film za nas uvijek znači puno posla jer svaki lik, svaka uloga i svaki statist moraju proći kroz naše ruke. Svatko tko je u kadru, mora vizualno izgledati kao da je iz toga perioda. Pošto se kod nas stilski filmovi ne snimaju često, jako mi je drago da sam radila na ovom projektu.

„Zagreb Capuccino“ Vanje Sviličić. Ovdje i sada. „Obična svakodnevica“. Bez ekstrema.
Lijepo je bilo raditi jedan pravi ženski film. Iako nije bilo zahtjevne i očite maske, šminkom i frizurom sam diskretno pokušala istaknuti različitost dviju prijateljica i pomoći kod njihovih unutarnjih promjena i životnih preokreta.

Na primjer, lik koji igra Nela Kocsis preko noći doživljava preobražaj, izlazi iz dotadašnje životne kolotečine. Naravno da Nela to odlično glumi, ali da joj pomognem i možda olakšam, promijenili smo šminku i frizuru. U prvoj smo fazi vodili šminku umorne žene, dodavali podočnjake i kreirali pomalo bezličnu frizuru. U preobražaju ona zabljesne, veselija je i sretnija pa je i šminka takva. Dodala sam ružičasto rumenilo, ponešto ruža i maskare i neke maskerske „tajne sastojke” da dobijemo svježinu na njenom licu. Malo smo nakovrčali kosu da bude lepršava.

„Vjetar puše kako hoće“ Zdravka Mustaća intrigantno „lebdi iznad zemlje“.
Sa Zdravkom sam surađivala već nekoliko puta. Volim raditi s njim jer su u njegovim filmovima maska i šminka na trenutke nesvakidašnji i pomalo nerealni. Kako Zdravko dolazi iz priče eksperimentalnog filma, „Vjetar puše kako hoće“ ide u tom smjeru. Što se tiče maske, u ovom filmu trebalo je dočarati psihičko i fizičko stanje jako bolesne žene, kao i ostalih likova. A rezanje žila u kadi maskerima je uvijek izazov. I hvala kolegici Ivani Praliji na velikoj pomoći na ovom projektu.

Što trenutačno radite?
U Beogradu radim film „Peti leptir“ po knjizi Uroša Petrovića u produkciji Alka filma i Delta Videa. Kako kaže redatelj Milorad Milinković,to je film u kojem su glavne uloge djeca. Priča je super, prava bajka. Uživam jer kreiramo likove bajkovito i veselo. Premijera se očekuje najesen.

Janko Heidl

Vanja Sviličić, redateljica, koscenaristica i montažerka dugometražnog igranog filma Zagreb Capuccino

Predstavite film u rečenici, dvije.
Žene u potrazi za srećom.

Zašto naslov „Zagreb Capuccino“? Doslovno? Metaforički?
Naslov se nekako sam nametnuo. Radnja se događa u Zagrebu, u filmu se pije cappuccino. Nisam razmišljala o metafori, ali sad kad je spominjete, da, vjerojatno se može shvatiti i kao metafora: Mala sredina u kojoj se stvari raspadaju poput pjene od cappuccina.

Koja je bila prva ideja iz koje je krenuo film?
Prva ideja bila je samoća, nesigurnost, nametnuti obrasci ponašanja. Žene u kasnim tridesetima, tj. žene koje su ušle u četrdesete i kako se nose sa svojim životom s kojim zapravo nisu zadovoljne, a sve su radile kako treba. Samo je pitanje kako treba za koga? Za društvo u kojem žive, za svoje familije… Zapravo, inspiriralo me sve što se događa oko mene.

Ljudi uglavnom žive tako da u tuđim očima djeluju uzorito i uspješno. Da zadive druge, da budu dio društvenih konvencija, da se uklope. Ili pak odlaze u drugu krajnost, da budu posve i po svaku cijenu drugačiji. Posrijedi su krajnosti, potrebno je naći balans. Živjeti i biti svjestan da je sve kako treba i da nam je jedina zadaća biti sretan.

Kako je tekla scenaristička suradnja s vašim suprugom Ognjenom?
Kad pišeš zajedno s nekim, dobro je to što različita razmišljanja dovedu do ponekih drugačijih rješenja. Upravo zbog toga Ogi i ja smo se međusobno nadopunjavali. Ogi mi je pomogao i utoliko što ima više iskustva u pisanju scenarija i zna kako nešto funkcionira kada se snimi.

Sami ste montirali film. Prednosti i mane?
Nije mi bio plan da sama montiram, ali kako sam i prije montirala i volim to raditi, željela sam probati. I nakon što sam počela, mislila da ću samo probati pa vidjeti dokle ide. Kad sam pokazala prvi šnit nekolicini ljudi koji se i sami bave filmom, reakcije su bile jako pozitivne, tako da nastavila montirati sama. Dosta mi je ljudi reklo da to nije pametno, jer se kao redatelj vežeš za materijal pa ti je žao nekih scena. Ja pak nemilosrdno izbacujem. Ne zato što su dijalozi ili scene loše odglumljeni, nego mi se čine nepotrebnim viškom kad ih vidim u kontekstu s ostalim scenama. Ponekad izraz lica, držanje i pogled govore mnogo više od izgovorenih riječi.

Gdje ste snimali, kada, koliko dugo?
Snimali smo u Zagrebu, prošle godine. Počeli smo sredinom ožujka i završili krajem travnja.

Izdvojite neki trenutak sa snimanja koji vam se učinio iznimnim, „malim čudom“ bavljenja filmom.
Može li se tu ubrojiti moment kad nam je trebalo proljeće i krošnje u cvatu, a pao je snijeg i sve je zatrpao toliko da smo tražili posebne ralice da nam očiste ceste kako bismo uopće mogli doći do lokacije. Naravno, svim mogućim sredstvima smo pokušavali sakriti da je vani sve bijelo i da je temperatura ispod nule. „Malo čudo“ bavljenja filmom mi je bilo kad sam u montaži spojila nekoliko scena i skužila da to ipak funkcionira.

Što mislite o tome da su na ovogodišnjoj Puli u istu konkurenciju smješteni i igrani i dokumentarni filmovi te manjinske produkcije?
Pula Film Festival nije jedinstven po tome što su u istoj konkurenciji igrani i dokumentarni filmovi. Nema puno takvih festivala, ali postoje, iako smatram da bi se te dvije forme trebale odvojiti ako je riječ o festivalu. Za smotre to nije bitno. Ali da bi se manjinska hrvatska koprodukcija prikazala u hrvatskoj konkurenciji, mislim da više ovisi o tome je li jezik filma hrvatski i je li redatelj iz Hrvatske.

Udio uloženih financijskih sredstava tu nije toliko bitan, jer koprodukcije će postati uobičajen, a možda i jedini način stvaranja filma pa ćemo za nekoliko godina imati svega dva-tri hrvatska filma financirana isključivo potporom hrvatskih sredstava. Tako da mislim da manjinskim koprodukcijama u ovoj konstelaciji nije mjesto u hrvatskoj konkurenciji. Veseli me da je ove godine, prvi put nakon hrvatskog osamostaljenja, uvedena selekcija filmova. Jedino mi nije jasno zašto je objavljen popis prijavljenih filmova. Mislim da to ipak nije bilo potrebno, to ne radi ni jedan relevantan festival.

Janko Heidl