Vlaški vestern s bikovima
Pridjev romantična ispao je, iako je nit radnje ljubavna priča, jer je govor likova ipak malo pregrub, i previše se puta spominje riječ muda, a da bi ta komedija bila romantična. Interno smo se šalili da je to komedija s mudima.
razgovarala Iva Cikojević
Sedma godina za Vaš prvi film nije bila krizna; ugledao je svjetlo dana nakon duge borbe...
Da, stvarno je dugo trajalo, ali isplatilo se. Više sam ga puta prijavljivala na natječaje, no uzalud. Iako sam katkad htjela dići ruke od svega, i čak bacila scenarij – osim na mailu, gdje je ostao sačuvan – slamka spasa bio je producent Ivan Maloča, koji je bio nevjerojatno uporan, i nikako nije želio odustati pa je taj sav taj trud urodio plodom i sada imamo film.
Sonja i bik Vaš je prvijenac. Nekako ste debitirali sa zakašnjenjem, ali zato ste mlada debitantica. Otežavajuća ili olakšavajuća okolnost...
Moram priznati da bih voljela da se moj debi dogodio ranije, ali često se mi domaći filmaši namučimo da se dokopamo dugometražnog filma, da jednostavno dočekamo svoju priliku. Jednostavno, takve su okolnosti i uvjeti pa me to ipak nije previše iznenadilo. No ima to i svojih draži. Kad je prvi put u medijima izašlo da sam mlada debitantica, telefon mi nije prestajao zvoniti. Svi su me kolege i prijatelji odjednom pomladili. Naravno, s profesionalne strane, kasno debitiranje donosi i neku redateljsku zrelost i iskustvo, što je samo plus. Kad se se sve zbroji, to je, recimo, dobro za film, a loše za mene.
Film ste stavili u žanrovsku ladicu romantične komedije s primjesom vlaškog vesterna. Ipak, na kraju je odluka pala na to da je to komedija...
Kada pada prva klapa filma, znam samo što želim snimiti i važno je samo da radimo, jer ipak ovo nije holivudska produkcija. No kasnije se postavlja pitanje žanra, koji treba odrediti. Pridjev romantična ispao je, iako je nit radnje ljubavna priča, jer je govor likova ipak malo pregrub, i previše se puta spominje riječ muda, a da bi ta komedija bila romantična pa smo se interno šalili da je to komedija s mudima. Štih vesterna najviše smo pokušali dočarati scenografijom i kostimografijom, jednim kaubojskim stilom, kao i koloritom koji prati atmosferu.
Kada planirate kinodistribuciju? Komedija mentaliteta populističkog predznaka dobar je mamac za domaću publiku...
Planiramo da film zaigra na kino-platnima već sredinom jeseni. Iako smo svjesni da to zahtijeva vrlo dobru pripremu, kao i promociju i ludi marketing, nećemo otezati s lansiranjem u kina. Otpočetka sam film radila iz svoje perspektive, odnosno kao nešto što bih ja sama poželjela gledati, bez imalo kalkulacija za kina. No, kamo sreće da bude i velikog odaziva publike. To je, naravno, važna karika za moje i naše zadovoljstvo.
I za kraj, prema geslu filma, kad žena ima muda, mora li muškarac ostati bez njih?
(smijeh) Pa, većina suradnika oko mene, posebice jačeg spola, vikala je da ne mora. Ali ako se mene pita, čini mi se da ima premalo onih ‒ s mudima. Naravno, u figurativnom značenju..
Odakle fascinacija bikovima? Nije valjda da ga imate kao kućnog ljubimca?
Fascinirali su me prije svega ljudi koji su fascinirani bikovima koje sam susretala tijekom snimanja svoga dokumentarca Ćaća i braća u selu Radošić nadomak Splita. To je bila moja najveća inspiracija. Način na koji ih doživljavaju i njihova međusobna povezanost. Jedan je čak izjavio, mrtav ozbiljan, da voli bika više nego svoju ženu. Takav je bio splet okolnosti da su oni postali glavni protagonisti.