Vrag anđeoskog lica

Znam da katkad moj izgled implicira anđeoske osobine, no uživam u tome kada me redatelji odabiru za potpuno suprotne uloge.

razgovarao Bruno Mustić

Prošle ste godine na Festivalu u Cannesu dobili nagradu Chopard za najboljeg mladog glumca. Koliko je ona utjecala na Vašu karijeru tijekom proteklih godinu dana?

Nagrada je potvrda toga da si negdje prihvaćen, a nagrada Chopard svojevrsna je potvrda moga rada od nekoga tko je profesionalac i tako mi pokazuje da vjeruje u mene. Kada si glumac i uz to kada si tek na početku, nagrada znači da ljudi vjeruju u tebe i da te žele i u budućnosti vidjeti na velikom platnu.

Možete li usporediti troje redatelja s kojima ste radili: Xaviera Dolana, Hélénu Klotz i Etienna Faurea?

Međusobno su zbilja različiti. Xavier je prije svega glumac i za svaku scenu ima ideju kako je napraviti, tj. kako bi je on odglumio, i od svih nas je tražio da se toga pridržavamo. Héléna ima potpuno različit pristup. Ona stoji iza kamere i gleda na scenu kao gledatelj. Razmišlja kako bi se publici svidjela ta scena. Etienneov je pristup sličan Heleninu. S njim smo prije filma dosta razgovarali i na snimanju nije trebalo puno da stvari budu onakve kakvima ih je on zamislio.  

Vaša partnerica, Sonia Rolland, bila je miss Francuske 2000. Scena vašeg ljubavnog klinča izazvat će sigurno mnoge komentare. Kako je to biti u krevetu s miss Francuske?

Mislim da mi mnogi zavide zbog te scene. Sonia Rolland uistinu je vrlo lijepa žena. Na početku snimanja te scene uopće nisam razmišljao o filmu nego samo o tome kako sam u krevetu s miss Francuske, no nakon toga nastojao sam to zaboraviti kako bih se uspješnije koncentrirao na glumu.

Drugu ste godinu zaredom na Festivalu u Puli. Prošle ste godine kao član međunarodnog žirija gledali sve filmove, a i ove godine većinu. Što mislite o selekciji filmova?

Sviđa mi se selekcija filmova i mislim da daje dobar pregled recentne svjetske filmske produkcije. Selekcija je široka raspona i obuhvaća filmove od arta do mainstreama, što držim njezinom najvećom vrlinom. Lokacije na kojima se prikazuju filmovi, Kaštel i Arena, svemu tome daju poseban čar.

Atmosfera u Areni doista je čudesna. Kada ste u mraku kina, čujete svaki zvuk koji nije iz filma, što može smetati, no u Areni je drugačija atmosfera. Ljudi su koncentrirani na film, ali istodobno slobodno mogu jesti kokice i piti piće a da to nikome ne smeta. Sve to daje posebnu atmosferu gledanju filmova.

U svojim filmskim ulogama počeli ste kao anđeo, a sad ste sve češće utjelovljenje vraga. Kako se snalazite u tome?

Znam da katkad moj izgled implicira anđeoske osobine, no uživam u tome kada me redatelji odabiru za potpuno suprotne uloge. Volim takve suprotnosti u filmovima, a dobar je primjer za to film Bikova glava, u kojem tjelesno snažan i moćan glumac utjelovljuje osjećajan lik.

Što, po Vašem mišljenju, utjelovljuje Vaš lik u Noćnom izlasku?

On predstavlja mlade ljude u Francuskoj koji stalno žele izazivati probleme i pokazivati svoju (nad)moć misleći da si time podižu ugled u društvu – pogotovo kada padne mrak –  žele se ponašati poput životinja, svi žele biti kraljevi džungle. Moj lik želi pokazati da je on taj, da je on kralj.

Kako biste opisali svoj lik u filmu Osveta?

Riječ je o mladiću kojeg je stjecaj okolnosti još u djetinjstvu gurnuo na krivi put i koji ustrajava na tom putu i kad zna da je pogrešan jer nema više što izgubiti. On svjesno ubija svoju čovječnost i poigrava se životima drugih ljudi iz vrlo sebičnih razloga. Naivnost Marije, njegove najnovije žrtve, vraća mu malo čovječnosti i to je njegov najbolji dio. Da nema njegova prijatelja Jackieja, možda bi bilo drugačije.