Prije proglašenja nagrada na novinarskoj je konferenciji održan okrugli stol stranih kritičara i selektora svjetskih festivala. Češko-slovački kritičar Radovan Holub, selektor festivala u Bratislavi, primijetio je da u hrvatskoj kinematografiji počinje prevladavati komercijalni film, baš
kao i u Češkoj. Od viđenih je hrvatskih filmova izdvojio Halimin put kao važan film koji dobro pokazuje povijest rata i poraća na našim prostorima.

Ondrej Sloup, suradnik češkog nacionalnog filmskog festivala u Plzen izdvojio je film Ljudožder vegetarijanac, koji na suptilan i nenametljiv način ipak nudi svojevrsnu moralnu katarzu, a najbolji film je po njegovu mišljenu Pismo ćaći.  Evá Zaoralova hrvatske filmove gleda kao selektorica festivala u Karlovym Varyma uvjerena je da Halimin put može imati značajniji festivalski život, baš kao i dojmljiv film Damira Čučića Pismo ćaći. Od kratkometražnih filmova izdvojila je Vikend, Red Handed te Kapetana i audiciju u kojem je kombinacija iskusnih redatelja mlađe generacije i studenata dala dojmljiv rezultat. Dubravka Lakić, filmska kritičarka beogradske Politike, je uz spomenute filmove izdvojila i Sonju i bika Vlatke Vorkapić. Dodala je da je hrvatski film iz godine u godinu sve jači u tehničkim aspektima. Od glumaca koje je vidjela ove godine izdvojila je Slavena Knezovića kao najboljeg negativca u većini hrvatskih filmova, ali i sjajnu Olgu Pakalović u Haliminu putu. Prema mišljenju srpskog filmskog krtičara Nenada Dukića ovogodišnja filmska produkcija iznjedrila je tri vrlo dobra filma – Pismo ćaći, Halimin put i Ljudožder vegetarijanac.

Od kratkih filmova izdvojio je film Obid Ivice Mušana, koji je pokazao da se jednostavna ideja može prikazati na iznimno zanimljiv način. Bosanskohercegovački kritičar Dževdet  Tuzlić pohvalio je organizaciju Festivala te rekao kako manjinske koprodukcije nisu bitne samo zbog novca već i zbog glumaca. Drago mu je što ima mnogo debitanata, jer su mladi budućnost.
Direktor filmskog centra Srbije Miroljub Vučković je naglasio raznolikost tema i žanrova, neovisno o njihovoj kvaliteti. Drugi dio Zagrebačkih priča nije mu toliko dobar kao prvi, no ipak je istaknuo njegovu važnost. Također, misli da je dobro da se snimaju i nezavisni filmovi, neovisno o državnom novcu, kao što je Pismo ćaći. Hrvatska je i u svijetu priznata po dobrom modelu financiranja filmova. Ruski kritičar Sergej Lavrentijev upravo je na ruskom jeziku izdao knjigu koja se bavi opusom Branka Schmidta za koju se nada da će dogodine biti prevedena i na hrvatski. Drago mu je da Pula dokazuje da može prikazati film u 3D-u, no nada se da je to i posljednji. Borislavu Andjeliću svidjela se kombinacija debitanata i etabliranih autora kao što su Schmidt i Papić. Duško Dimitrovski naglasio je kako Festival iz godine u godinu postaje sve kvalitetniji, a drago mu je i što filmovi ne bježe od aktualnih tema pa postaju sve životniji te dodao da ako Festival ima deset hrvatskih filmova, a tri se mogu izdvojiti, to je jako dobra statistika.

Goran Ribarić