Dok ima života, ima i nade

Mislim da smo u Cvjetnom trgu uspjeli prikazati psihozu i tjeskobu vremena u kojem živimo

razgovarao Janko Heidl

Daje li Cvjetni trg, u kojem su sve moguće strukture prožete pipcima mafije i korupcije, dijagnozu hrvatskog društva danas?

To je naš stav, naš pogled na društvo. Ne pretendiram na to da je to jedina istina. Kad pravite suvremeni film, obično nastojite utisnuti duh vremena u kojem on nastaje. Naši filmovi vjerojatno neće biti hitovi, no vjerujem da će na kraju, za trideset-četrdeset godina, jedina ili barem najveća vrijednost naših filmova biti upravo otisak vremena. Jako je važno ne lagati o problemima koji su oko nas i u nama, jer ljudi će to prepoznati. A ako ste govorili istinu, siguran sam da će gledatelji to prepoznati. Bit će neki krug ljudi koji će se zanimati za ovo vrijeme i oni će morati posegnuti za našim filmovima, bez obzira na to bili oni dobri ili loši. Mislim da smo u Cvjetnom trgu uspjeli prikazati psihozu i tjeskobu vremena u kojem živimo u Hrvatskoj.

Je li Macko tipičan predstavnik takozvanog velikog Hrvata, koji je vrlo pobožan i jako voli obitelj, a istovremeno je poduzetnik-kriminalac, ubojica i mafijaš?

Svi mafijaši jako vole svoje obitelji. No u našem filmu mafija nije glavna mafija. Mafija nisu kriminalci nego su prava mafija političari, a kriminalci djeluju prema njihovim uputama i boje ih se. U tome je i određena razlika od, recimo, američkih mafijaških filmova, u kojima kriminalac-mafijaš ima neku vezu, recimo, u Kongresu. U našem filmu Ministar je zapravo šef mafije. Kad sam radio dokumentarac Građani s Cvjetnog trga, o ubojstvu slučajnog prolaznika na zagrebačkom Cvjetnom trgu, uvjerio sam se kako se i u taj posve nevini slučaj uplela politika.

Film je silno mračan, no ima neku vrst sretna završetka. Glavni junak, pošten čovjek koji samo što nije bio smaknut, ipak izvuče živu glavu. 

Da, ali kakav je to život kad on nijedne noći nema miran san? Ostao je sam, a potpisao je ugovor s Vragom. Na kraju filma sigurno se teško kaje zbog toga što je pristao na suradnju s policijom, koja je, kako se pokazala, također duboko korumpirana. Bolje je da je ostao živ nego da je ubijen, jer dok ima života, ima i nade, ali ostao je bez mira, što je za čovjeka velika drama. Pročitao sam na jednom portalu da mi zamjeraju kako sam prikazao da je zemlja  posve korumpirana. Pa zar nije? O tome svaki dan čitamo u novinama.

Što je običnom čovjeku činiti u takvom pokvarenom sistemu?

Tu nema rješenja i zato ga nismo mogli dati. Čovjek se mora osloniti na svoju bistrinu, kao što se oslonio Filip Kapec. To je jedina nada. 

Kćeri kriminalca Macka i dobrog čovjeka Filipa jako su slične. Ima li u tome prikrivenog značenja?

Danas je veliki problem snimati s djecom. Po novom zakonu scenarij morate dati Centru za socijalnu skrb, čak i ako u filmu igra vaše vlastito dijete. Sva su djeca u mom filmu djeca članova ekipe – to su sin scenarista Mate Matišića, kći glumice Matije Prskalo i moje dvije blizanke, koje su, eto, završile kao članice obitelji suprotstavljenih polova filma. To nema nikakvog drugog značenja.