Prijateljstvo duha i vampira

Noć baca drukčije svjetlo na zbivanja i noću se većina ljudi ponaša drukčije no danju. Upravo ta začudnost savršeno se uklopila u atmosferu filma

razgovarao Bruno Mustić

Kako je nastao Noćni izlazak?

Jako sam željela snimiti Noćni izlazak. Dvije sam godine radila na jednom projektu koji u konačnici nije realiziran, stoga sam željela ovaj film napraviti brzo, a da bih to uspjela, morala sam brzo prikupiti i sredstva. Sredstva je lakše prikupiti ako kažete da snimate kratki film, pa smo tako prikupili mala, ali ipak dovoljna sredstva s dviju strana i krenuli u snimanje filma. Od samog sam početka znala da želim snimiti dugometražni film, a kad smo kraću verziju pod naslovom Val d'or isporučili financijerima, mogli smo se posvetiti duljoj s kojom smo krenuli na festivale. Prva, vrlo uspješna, postaja na tom putu bio je program Panorama festivala u Berlinu gdje smo osvojili nagradu međunarodne udruge kritičara FIPRESCI.

Kako ste odabrali glumce?

Obično ne radim castinge nego glumce odabirem vođena intuicijom i instinktom. Naprosto se zaljubim u njih, njihovu pojavu i glas te u njima pronađem ono što želim u svom filmu i nastojim, i uglavnom uspijem, tijekom snimanja to izvući iz njih.

Kako je bilo snimati noću?

Nimalo teško. Noć baca drukčije svjetlo na zbivanja i noću se većina ljudi ponaša drukčije no danju. Upravo ta začudnost savršeno se uklopila u atmosferu filma.

Recite nam nešto više o koncepciji lika koji tumači Niels Schneider?

Njegov je lik utjelovljeni vrag. Kada sam vidjela Nielsove plave kovrčave uvojke i anđeosko lice željela sam to iskoristiti upravo u suprotnoj ulozi. Mislim da je svoju manju ali vrlo značajnu ulogu odigrao besprijekorno i stoga će u mom sljedećem filmu nastupiti u glavnoj ulozi, ponovno u ulozi koja je toliko različita od onog što je on u stvarnosti. Bit će to uloga svirepog ubojice.

Neobičan je način na koji koristite glazbu u filmu. To osobito dolazi do izražaja u sceni tučnjave.

Moj je brat skladao svu glazbu u filmu osim te pjesme u sceni tučnjave. Odlučila sam se za nju jer, što sam je dulje slušala, činilo mi se da se sve bolje uklapa u scenu. Cijela ta scena zapravo je svojevrsna igra u kojoj nema pobjednika i nema gubitnika, a može se dogoditi bilo kada, u bilo koje vrijeme. To može biti u prošlosti, u sadašnjosti ili pak u budućnosti. Potpuno je nebitno, a upravo tu vanvremenost i svevremenost podcrtava ta glazba.

Dolazite iz obitelji koja je generacijama vezana uz film. Je li bilo teško izaći iz sjene predaka?

Moj djed bio je vrlo poznati montažer koji je surađivao s nekima od najuglednijih francuskih redatelja svog vremena, moj otac je redatelj, majka je spisateljica, a brat skladatelj filmske glazbe. Jedni druge ne doživljavamo kao konkurenciju nego se skladno nadopunjavamo. Filmovi mog oca snažne su drame često s jasnim političkim porukama. Premda poštujem njegov rad, nikad nisam željela snimati takve filmove, već pronaći vlastiti put. Vjerujem da Noćni izlazak potvrđuje da sam u tome i uspjela.

Noćni izlazak svojevrsna je oda prijateljstvu koje je stavljeno na kušnju.

Upravo tako. Njihovo prijateljstvo vrag stavlja na kušnju, a ultimativni je test pojava djevojke koja pokaže otvoreno zanimanje za Victora. Victor i Rainer utjelovljenja su bića noći, duha i vampira. Kako za mene vampiri dolaze iz Poljske, Rainer je Poljak, a Dominik Wojcik je njegovo savršeno utjelovljenje. (smijeh)