Kad iz vježbe izraste film

Drugi dio filma, Audicija, nastao je u zajedničkim improvizacijama i traženjima s glumcima, dok smo za prvi, Kapetana, Antonio Nuić i ja napisali scenarij i snimili ga po njemu

razgovarao Janko Heidl

Kapetan i audicija nastao je kao glumačka vježba na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Na petoj godini glume postoji kolegij Gluma pred kamerom i ovaj je film zapravo vježba kojom glumci izlaze na ispit iz tog kolegija. Antonio Nuić i ja u suradnji sa studentima glume osmislili smo filmić koji će ispuniti potrebu da u njemu trinaestoro studenata glume dobije prigodu odigrati zaokružene uloge. Producentu Tiboru Keseru rekli smo da film može slati na festivale i pokušati ga plasirati kako god želi, ako mu se svidi. Ako mu se ne svidi dovoljno, nema veze, prikazat će se na ADU-u i gotovo. Svidio mu se i evo ga na Puli, a dalje ćemo vidjeti, no to je sve posao producenta.

Film ima dva jasno odvojena dijela. Što ste režirali Vi, a što Antonio Nuić?

Nije bilo takve redateljske podjele. Sve smo napravili zajedno. Drugi dio filma, Audicija, nastao je u zajedničkim improvizacijama i traženjima s glumcima, dok smo za prvi, Kapetana, baš napisali scenarij i snimili ga po njemu.

Kako je režirati u tandemu? U tome imate podosta iskustva.

Možda sam na tom planu najiskusniji redatelj u Hrvatskoj, ako ne i u regiji. Neizbježno je da tijekom snimanja dođe do nekih prepirki, neslaganja, čak i svađe. Kako mi je sve to već poznato, inzistiram da na samom početku o tome porazgovaram s drugim redateljem i da se unaprijed dogovorimo kako ćemo riješiti moguća razmimoilaženja. Zapravo, već se samim tim razgovorom ublaži dio kasnijih napetosti tog tipa. Na samom setu nema neke stroge podjele u tome tko što radi – jedan kaže jednu ideju, drugi drugu, jedan radi malo više, drugi gleda sa strane i komentira... To ide nekako prirodno, posebno u ovom slučaju, u kojem nismo imali pritisak da radimo pravi film koji će se prikazivati izvan ADU-a, mada je tako na kraju ispalo.

Lik producenta filma prikazan je kao folirant i nevježa. Mala redateljska osveta producentima?

Obično se misli da je producent na jednoj strani rijeke, a redatelj na drugoj i da jedan drugoga žele zeznuti, da bi producent uvijek htio jeftinije i brže, a da redatelj misli kako je zbog toga zakinut za kreativno vrijeme i energiju. Ne slažem se s tim. Odnos redatelja i producenta zapravo je poput braka i pokušali smo se malo zabaviti na taj račun, s time da je ovdje riječ o dvojici mladih i nadobudnih amatera koji iza sebe nemaju ni puno znanja ni iskustva.

Naročito je zabavan portret mladog redatelja u filmu, koji je ocrtan kao prilično grozan tip.

Volim pretenciozne redatelje, ali tu je pretencioznost obično dobro nečim „podboltati“, tako da velike ideje mogu stajati na nečemu. S Andrejem Dojkićem, koji glumi tog redatelja Srđana, dogovorili smo se da ga izgradimo kao vrlo ambicioznog mladića koji se voli igrati velikim temama kojima nije dorastao. Htjeli smo da mu se sve to raspadne i ode dovraga i da pokaže svoje neznanje. A to nam je svima poznato ‒ nekima se od nas to događalo prije, nekima se događa i danas. Antonio i ja Andreju smo na tom planu znali iz prve ruke objasniti sve što mu nije bilo jasno, i to zato što smo takvim situacijama bili bilo svjedoci bilo protagonisti.