• Razgovor: Matea Elezović, glumica u filmu Mrak

    Pokretač i kotačići

     

    Olakotna je okolnost kad imaš vremena raditi na ulozi i kad na snimanju stvarno znaš što glumiš, a ne da dođeš pred kameru i moraš snimiti nešto s čime se prethodno nisi dobro upoznao

     

    Razgovarao Janko Heidl

     

    Scenarij filma Mrak nastao je zajednički, suradnjom redatelja i ekipe.

     

    Svi smo surađivali na njemu i imali smo dosta vremena, godinu dana, napraviti nešto s čime ćemo svi biti zadovoljni. Scenarij smo lagano počeli smišljati po ideji Dana Okija kad smo dobili predmet Film i video na petoj godini akademije, i radili na njemu sve dok nismo pomislili da je spreman za snimanje.

     

    Jeste li svoju ulogu osmislili sami?

     

    Redatelj je odredio smjernice pa smo na to dodavali svoje zamisli. Ja bih smislila i predlagala nešto za sebe, ali i za druge, a i drugi su imali prijedloge za moju ulogu. Dan Oki je pokretač, a mi ostali u tome smo bili kotačići. Sami smo pisali i svoje monološke prizore ‒ i one za života i one posmrtne – i poslali bismo ih Danu, pa bi nam on napisao što mu je dobro, a što nije i vratio mailom. Mislim da sam u tom razdoblju dobila sto tisuća mailova. Kasnije smo razgovarali sa psihologicom, koja je dala svoje mišljenje, i tako smo došli do rezultata.

     

    Jeste li štogod snimali i za vrijeme tih priprema?

     

    Nismo. Prvi smo se put s kamerom susreli tek kad smo počeli snimati film.

     

    Sviđa li Vam se taj način rada?

     

    Olakotna je okolnost kad imaš vremena tako raditi na ulozi i kad na snimanju stvarno znaš što glumiš, a ne da dođeš pred kameru i moraš snimiti nešto s čime se prethodno nisi dobro upoznao. Ovdje smo već u pripremama sve jako dobro razložili i odgovorili na sva pitanja zašto i kako, tako da je na kraju snimanje bilo vrlo jednostavno.

     

    Mrak Vam je glumački debi na filmu?

     

    Ovo je moj prvi film, a trenutno glumim u novoj sapunici, gdje je situacija posve drugačija. Tamo dobiješ scenarij za taj dan ili za sutra i – snimaj. Razlika je velika. U filmu se ide u psihologiju, a u sapunici znaš okvire svog lika i tu se krećeš, ne ulazi se u dubinu. Film je dobar, sapunicu je zanimljivo raditi, ali još uvijek najviše volim raditi u kazalištu, jer sam u njemu i počela.

     

    Kako biste preporučili film Mrak?

     

    Pogledajte dobar hrvatski film, neobičan psiho-triler koji ne govori o ratu niti o Dalmatinskoj Zagori, vizualno je jako lijep i maksimalno je dobro iskoristio eksterijere Splita, što filmu daje posebnu notu.