Na 57. festivalu prikazan je Vaš kratki film „Trk“, a u sklopu programa Filmovi u nastanku „The show must go on“. Već sljedeće je potonji nagrađen Brezom, Oktavijanom i Zlatnom arenom za scenarij. Kada redatelj hrabro istupi iz ustaljenih tema, od njega se mnogo očekuje. Imaju li oba filma istu poveznicu da se od svih nas jednostavno očekuje da se dalje mora ići? 
Sviđa mi se kako ste to simbolični povezali, iskreno, nije mi ta poveznica nikad pala na pamet, he he… Ali da, ja nekako u svakom filmu pokušavam napraviti nešto drugačije, čak i ako je film donekle tematski vezan uz prošli, kao što je bio primjer s Vis-A-Visa i Comic Sansa. S druge strane, ne radim nikad planove u smislu što bi sad bilo dobro snimiti i što je sada u trendu, već radim isključivo priče koje “osjetim”.

Otada, niste izdali modus vještog balansiranja između arta i populizma, stvarajući svoj potpis, bez zadanih okvira. Moglo bi se reći da najprije napravite nered, a potom to posložite.
Pa mislim da je to sastavni dio kreativnog procesa. Pobacaš hrpu stvari na stol i onda iz nereda probereš ono što ti se sviđa i što ti se čini logičnim. Dio koji nitko ne zna osim ljudi koji su sa mnom radili na scenarijima je da gotovo svaki kompletni scenarij filma bacim u smeće i tražim da se sve piše iz početka. Jednostavno nekad moraš žrtvovati vrijeme i trud samo da bi shvatio da to nije bio dobar smjer i krenuo u nekom novom…

Ti meni pričaš o bojama, a ja tebi govorim o ljudima … o odnosima. Borite li se sa samim sobom oko odvajanja bitnog od nebitnog?
Kad sam bio mlad jesam, sada sam si umislio da imam dovoljno iskustva da automatski znam što je bitno a što je nebitno. Ono čime se uvijek vodim je “manje je više”, onda je lakše posložiti stvari.

Igraju li redatelji 'na sigurno' kad se okružuju istim glumcima?
Ne. Mala smo zemlja i imamo ograničen fundus dobrih glumaca koji mogu nositi velike uloge. Zato često gledamo ista lica na ekranu.

Ostavljate dojam da dok radite jedan, već mislite na drugi (možda i treći) projekt, i da niste osoba koja se zadovoljava očekivanim.
Dok radim na filmu nikad ne mislim na druge projekte. Morate uzeti u obzir kada izađem s filmom u javnost, da je taj film završen prije nekoliko mjeseci i tom trenutku sam vjerojatno već u mislima na nečem sljedećem. A što se tiče očekivanja, nemam ih jer sam ih svaki puta krivo predvidio i sad se ravnam po tome “šta bude, bude”.

Hoćete li i osnovati bend?
Haha, nisam za sada imao u planu ali hvala na pitanju!

Gorski kotar ili Vis?
Trenutno Gorski Kotar, čekam da se ponovno zaželim Visa!

Nagradila Vas je pulska publika. Iz perspektive gledatelja, publika je željna rasterećenih filmova koji će (umjereno) zabaviti i koji (nas) neće uvrijediti lošim humorom (ako se radi o tom žanru) i/li, biti promišljeni od početka do kraja. Visoka ocjena 4,92 dokazuje da ste uspjeli ispuniti oboje.
To mi je jako drago jer, iskreno, nisam očekivao da će taj film toliko oduševiti hrvatsku publiku. Mislio sam da su problemi dobrostojećeg grafičkog dizajnera prosječnom čovjeku apstraktni, ali očito smo pogodili neku općeljudsku crtu s kojom su se svi mogli povezati.

Je li život ispisan u Comic Sans fontu?
Apsolutno! Često je ružan i nezgrapan ali opet i komičan!