• Razgovor: Etienne Faure, redatelj filma Osveta

    Svi na istoj valnoj duljini

     

    Ne vjerujem u crno-bijele podjele, niti u konačne odgovore, tako da ih nisam ni nastojao ponuditi. Upitnici u filmu su ostavljeni ili postavljeni namjerice.

     

    razgovarao Janko Heidl

     

    Prikazivanje vašeg filma u Puli njegova je svjetska pretpremijera.

     

    Film je prethodno prikazan samo na kanskom marketu, no tad je još bio nedovršen. Ovo je prvo festivalsko prikazivanje zgotovljenog filma i vrlo sam zadovoljan. Pribojavao sam se kako će izgledati projekcija na otvorenom, na Kaštelu – jer osobno više volim gledati filmove  u dvorani - no i slika i zvuk su bili vrlo dobri.

     

    Odakle vam ideja za priču?

     

    Problem je u tome što sam zaboravio. Mislim da je početna zamisao bila pozabaviti se problemima u odnosima bračnog para u koje se uplete netko treći. Kao kad, recimo, zrnce pijeska upadne u stroj i malo-pomalo ga posve ga uništi. Naizgled se čini da je sve u redu, ali ispod površine mnogošta nije u redu.

     

    Glavni negativac, zli Thibaut, u jednom trenutku kaže: „Nemoj me ni pokušati razumjeti!“ Jeste li vi željeli da publika razumije likove ili ste ih namjerno ostavili donekle nerazumljivima?

     

    Htio sam se pozabaviti mišlju o tome kako je teško ili čak nemoguće nekoga uistinu upoznati i razumjeti. Čak ni nakon, recimo, deset godina poznanstva, prijateljstva, braka, ne možemo biti posve sigurni tko je ova druga osoba. Možemo li sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da znamo što se događa u njenu umu? Ili što radi kad nismo s njom? Ne vjerujem u crno-bijele podjele, niti u konačne odgovore, tako da ih nisam ni nastojao ponuditi. Upitnici u filmu su ostavljeni ili postavljeni namjerice.

     

    Središnji likovi su članovi crnopute obitelji. Međutim, iako film vrvi problematičnim odnosima, baš nijedan nije rasno uzrokovan.

     

    Sve bi bilo posve isto da je tu obitelj glume bjeloputi Francuzi. Izabravši crnopute protagoniste, htio sam pokazati kako su ljudi ljudi, bez obzira na boju kože. Glavni glumci, Isaach De Bankole i Sonia Rolland bili su vrlo sretni što igraju takve uloge, jer im već navrh glave ide da im gotovo redovito nude scenarije u kojima je boja kože uzrok problema. To je, također, bio i moj mali trik za obmanjivanje publike, jer su, naravno, svi pomislili kako će kad-tad na površinu isplivati neki problem vezan uz rasu i rasizam, a to se nikada ne dogodi. 

     

    Je li bivša Miss Francuske Sonia Rolland, bila mušičava zvijezda?

     

    Na audiciji se pokazala jako dragom i simpatičnom, a to mi je vrlo važno, jer na snimanju želim biti okružen ljudima koji mi se sviđaju, s kojima se lako razumijem. U Francuskoj ne manjka sjajnih glumaca, no teško je i neugodno raditi s nekim s kim nisi na istoj valnoj dužini. Po gledanju sirovog materijala, Sonia mi se požalila kako misli da u nekim prizorima nije dovoljno lijepa. Navikla je da je fotografiraju najbolji francuski i svjetski fotografi i da uvijek izgleda prelijepo, najljepše moguće. A u filmu ponekad ipak mora izgledati umorno i obično. Mislim da sam je uspio utješiti rekavši joj da je ona jednostavno lijepa žena i da nikad ne može izgledati loše te da je k tome pokazala i da odlično glumi.