• Razgovor: Branko Schmidt, scenarist i redatelj Ljudoždera vegetarijanca

    Prepustite se instinktima

     

    U zadnjih pet-šest godina jednostavno mi je dosadilo razmišljati hoću li ovako ili onako. Pun mi je kufer rada u rukavicama i brige oko toga hoću li povrijediti ovoga ili onoga

     

    razgovarao Janko Heidl

     

    Iznimno dinamična i pokretna kamera zaista je sjajna i ima svoju ulogu u dojmljivosti cjeline, no nemali je broj gledatelja rekao kako im je jednostavno naporno gledati takav film.

     

    Jedna od namjera bila je da se na taj način dočara svojevrstan osjećaj dokumentarnosti, a takva je, slobodna kamera, bila važna i zbog glumačkih izvedbi. Glumci su prvorazredni i najveći smo dio honorara potrošili na njih, kako bi u svim ulogama bili oni koje sam želio. No, kako za snimanja nisu najtočnije znali tko je u kojem trenutku u kadru, svi su uvijek morali glumiti maksimalno koncentrirano, jer nije bilo klasičnog načina snimanja plan-kontraplan, u kojem jedan glumac glumi zapravo pred kamerom, a drugi mu iza kamere replicira, no s manje intenziteta i uživljavanja no što bi učinio da je ispred kamere.

     

    Koliko su snimatelju bile odriješene ruke u vezi s time što će u kojem trenutku snimiti?

     

    To je prvi film koji sam snimao s dvije kamere. Sa snimateljem Draganom Ruljančićem dobro sam se upoznao radeći Metastaze i imam sreću da se jako dobro razumijemo, jer mnogi snimatelji jednostavno ne bi znali ovako raditi. Laiku se može činiti da je lako malo lamatati  kamerom, no iznimno je teško i zahtjevno koreografirati scene kakve imamo u Ljudožderu. Dragec je prvorazredan suradnik, kao i njegov sin Daniel, koji je snimao drugom kamerom, no sve je u filmu snimljeno prema jasnom dogovoru, nakon brojnih proba u kojima smo svi zajedno, filigranski tražili najbolja rješenja. Nema nimalo improvizacije. 

     

    Kako ste uspjeli film nabiti tolikom količinom energije?

     

    U zadnjih pet-šest godina neki se vrag u meni prelomio i jednostavno mi je dosadilo razmišljati hoću li ovako ili onako. Pun mi je kufer rada u rukavicama i brige oko toga hoću li povrijediti ovoga ili onoga. Počeo sam raditi baš onako kako osjećam, mada se to na kraju mora racionalizirati, jer moraš prenijeti ekipi što želiš. Čini mi se da  čovjek poslije pedesete više ne smije kalkulirati i da mora prepustiti instinktima da rade. Možda se to prepoznaje kao ta energija.

     

    Unatoč kvaliteti i  iznadprosječnoj medijskoj praćenosti, Ljudožder vegetarijanac kao da je postigao manji uspjeh od očekivanoga.

     

    Vidjelo ga je oko 15 000 gledatelja, što nije malo, ali priznajem da sam očekivao više. Moja je procjena bila da moramo ići u kina odmah, čim smo završili film, između ostaloga i zbog potencijalne opasnosti da negdje iscuri. Metastaze su imale gledanost 30 000, a onda su naglo stale kad se pojavio na internetu. Samo na YouTubeu ima 100 000 uboda! Takva je danas tehnologija, što se može. Šok-kampanja vezana uz Ljudoždera privukla je dio ljudi, no veći je dio, izgleda, i odbila.

     

    Čekate li novi Balenovićev roman za sljedeći film?

     

    S Metastazama smo krenuli u kritički odnos prema hrvatskom društvu, s Ljudožderom smo nastavili i nadam se da ćemo napraviti još jedan takav. Od zabijanja glave u pijesak nema nikakve koristi. Ovaj put Balenović piše po narudžbi, prema mom sinopsisu. Nakon toga sam gotov s dijagnozom hrvatskog društva, radit ću ljubavne i filmove za djecu.