• RAZGOVOR: ANDREA SEGRE, REDATELJ FILMA SHUN LI I PJESNIK

    Čuda prirode

     

    Rade Šerbedžija mi je prvi pao na pamet za ulogu ribara Bepija. Moj se  producent bojao da Rade neće pristati no on me je nazvao već nakon nekoliko dana i prihvatio ulogu

     

    razgovarao Janko Heidl

     

    Kako ste se sjetili izabrati Radu Šerbedžiju za glavnu mušku ulogu?

     

    Gledao sam ga u Prije kiše i zapamtio ga, a kad sam pisao scenarij za Shun Li i Pjesnika i shvatio da mi treba netko tko će tumačiti lik čovjeka iz Istre, Rade mi je prvi pao na pamet. Moj se  producent bojao da Rade neće pristati jer je izgradio holivudsku karijeru, no ipak smo mu poslali scenarij. Rade me je nazvao već nakon nekoliko dana, čim je pročitao scenarij, i pitao me odakle znam da je i on, osim što je glumac, i ribar i pjesnik. Naravno da to nisam znao. Uglavnom, Rade je prihvatio ulogu s velikim zadovoljstvom, izišao nam je u susret i, koliko mi je poznato – jer se ne bavim financijskim dijelom organizacije – pristao je nastupiti za vrlo malen honorar.

     

    Koliko je on doprinio izgradnji lika Bepija, Puljana koji već trideset godina živi i radi u Italiji, u mjestašcu Chioggia?

     

    S glumcima uopće radim tako da im ostavljam poveliku slobodu. Zajednički gradimo likove i scene iz postojećeg scenarija. Rade je iskusan i velik glumac i puno je pomogao u svakom pogledu. Recimo, njegova je želja bila da Bepija tumači kao umornog i slabog starca, jer u Hollywoodu od njega uglavnom zahtijevaju da glumi snažne i vitalne ljude. Na snimanju je doista uživao. Često je, iz čistog zadovoljstva, boravio u ribarskoj kolibi ili kartao s mještanima Chioggie. Rekao je da ga atmosfera snimanja ugodno podsjeća na to kako su se snimali filmovi u Jugoslaviji 1970-ih.

     

    Je li bilo teško uhvatiti poplavu, to jest visoku plimu koja preplavi gradić, a s kojom je ostvaren jedan od najzanimljivijih prizora u filmu?

     

    Radeći dokumentarce, naučio sam da filmaš treba znati surađivati s prirodom. Ona je nepredvidljiva, a isto joj se tako ne možeš ni oduprijeti. Budući da sam dobar dio djetinjstva proveo u Chioggiji, znao sam da su plime koje preplavljuju ulice sastavni dio tamošnjeg života. Ipak, nije bilo moguće isplanirati točan dan kad ćemo to snimiti. Prije snimanja filma okupio sam ekipu i rekao da jednostavno moramo biti spremni snimiti plimu kad se dogodi. Tako je i bilo, a maltene sve što smo snimili toga dana zapravo su dokumentarni snimci. Čak je i snimak Shun Li koja gleda to čudo prirode zapravo dokumentarni snimak glumice Tao Zhao koja prvi put vidi tako nešto.

     

    Govori li Šerbedžija talijanski?

     

    Ne, ali on jednostavno ima dobro uho i nema ni najmanjeg problema s memoriranjem tisuća i tisuća rečenica. U filmu odlično govori dijalektom kraja u kojem je film snimljen, no bez stvarnog znanja jezika. Zanimljivo je da ni glavna glumica, Kineskinja Tao Zhao, ne zna ni riječi talijanskog te je također govorila samo po sluhu. Dakle, kad njih dvoje, a oni su tumači glavnih likova, u filmu razgovaraju, zapravo se uopće ne razumiju! Naravno, poznati su im sadržaj i značenje toga što govore, ali dijalozi koje izgovaraju nešto su čime smisleno ne vladaju. No, kako je u filmu riječ o komunikaciji među strancima, useljenicima, to je na svoj način doprinijelo kvaliteti izvedbe i cjeline.