Na putu života
Fleke su film za mlade i htjeli smo ga takvim napraviti, jer sam i ja relativno mlad. Kad dođete u kino, publika je najčešće mlada, ali im se serviraju priče koje im često nisu generacijski zanimljive
Razgovarao Daniel Rafaelić
Lijepo je vidjeti kada se redatelj odluči slikati Zagreb noću. Kao da grad pokazuje neko novo lice, koje čak nije nužno uvjetovano ni teškom situacijom kroz koju prolaze Vaši likovi u filmu.
Jako puno film duguje snimatelju Darku Drinovcu, koji je došao s idejom da se to sve snima na fotoaparatu koji je pojeftinio produkciju, a s druge strane nudio velike mogućnosti snimanja noću, jer je aparat jako osjetljiv, tako da nam je bila potrebna minimalna rasvjeta. Budući da s njim već dugo surađujem i da jako volim njegovu realističnu fotografiju, prihvatio sam njegov savjet.
Film ima vrlo mračnu potku. Tu je silovanje, droga… zapravo jedno naličje grada. Odakle interes za to?
Mene je u toj priči privukla napetost koja se javlja između dva lika i sve te mračne stvari koje se događaju zapravo su kolateralne. Osnova priče zapravo je lijepa. Dvije tinejdžerice kreću na putovanje bez obzira na to što ih na tom putu čeka. Na taj film prije svega gledam kao na avanturistički film, a ne kao na neku crnu dramu. Drame ima, ali više na razini poteškoća koje one moraju prevladati.
Jeste li od početka htjeli raditi mladalački film?
To je film za mlade i htjeli smo ga takvim napraviti, jer sam i ja relativno mlad. Kad dođete u kino, sva publika je najčešće mlada, ali im se serviraju priče koje možda njima i nisu generacijski zanimljive. Ratne teme, velike teme – od državotvornih nadalje, koje ih onda automatski udalje iz kina. Tako dobijemo neke čak i dobre filmove, ali za njih nema publike. Pokušali smo napraviti film koji bi se nama svidio kad bismo ga gledali u kinu.
Glazba je u filmu zaista pamtljiva.
Glazbu je radio Luka Zima. On je kompozitor koji je već radio na kratkim filmovima, video spotovima, televizijskim reklamama i kazališnim predstavama. Dugo već surađujemo. On jednostavno zna stvoriti atmosferu koja je meni potrebna za film. Malo sjetna, malo emotivna glazba. Zato smo se odlučili na pristup glazbi koji neće biti američki. Glazbe ima malo, ali potrudili smo se da tamo gdje je ima, ostavi dojam.