• Razgovor: Sandra Lončarić Tankosić, glumica u filmovima Josef i Korak po korak

    Pod sretnom filmskom zvijezdom

    Razgovarala Iva Cikojević

     

    Poznato ste lice iz hrvatskih serija, kao i s kazališnih dasaka, no rjeđe Vas vidimo na velikom platnu. Je li put do filmskih rola iz Osijeka teže prokrčiti?

    Osijek je moj grad i moja mirna oaza, što mi i odgovara i tako izvrsno funkcioniram. Naravno, kad nisi u žiži zbivanja, teže je prokrčiti put do uloga. Da bi puno radio, moraš biti u Zagrebu. Uvijek posljednja saznam da se održala neka audicija za film.  Ukaže li mi se prilika za filmsku ulogu, ona uvijek stigne preko preporuka ili pozivom redatelja s kojima sam surađivala.

    Nerijetko ističete da volite rad u sapunici. U čemu je draž?

    Ondje je golema koncentracija ljudi iz struke i dogodi se da se nekim situacijama, epizodama ili likovima dojmite nekoga, a kasnije to urodi plodom i dobijete ulogu u filmu. Svakako, rad je u sapunici i savršen trening pred kamerama. Nedavno sam istodobno snimala seriju Pod sretnom zvijezdom i rolu u Josefu. Da nisam imala gomilu sapuničarskih dana u nogama, ne bi mi to uspjelo. Sapunice su najbolje mjesto za peći zanat.

    U Korak po korak glumite ratnu profiterku, a u Josefu ženu vračaru, obje neobične i upečatljive uloge…

    Obje su mi vrlo drage. Ratne profiterke sam i poznavala iz svoje neposredne blizine pa sam imala svojevrstan model. Stella je opaka žena bez dlake na jeziku, muški mozak zatočen u ženskom tijelu. No, sva sila drangulija i nakita slamka je spasa za moju ženstvenost. Pelagija iz Josefa neobična je žena koja je svijet zamijenila izolacijom u prirodi. Zbog svojih je nadnaravnih moći i alternativne medicine odbačena od društva, a kao vječni podsjetnik za pretrpljeno zlostavljanje nosi ožiljke na leđima. Nema kod nje zla, ona je samo izgradila zid kao obranu od društva koje ju je uništilo.

    Na snimanju Josefa bili ste gotovo jedina glumica, blažena među muškarcima. Jesu li Vas mazili i pazili?

    Ma, naravno, ne mogu se požaliti. Čuvali su me kao kap vode na dlanu, a i to je bilo edukacijsko iskustvo. Svašta se čuje i

    nauči, kako u radnim, tako i u opuštenim trenucima.

    U filmskom se svijetu već dugo mnogo toga vrti oko rata pa tako ni Vaši ovogodišnji filmovi nisu iznimka. Je li

    publika zasićena ili će ih ipak gledati?

    Vjerujem da će im pružiti priliku. Dobar film je dobar film, bez obzira na tematiku.