• Razgovor: Vera Zima, glumica u filmu Korak po korak

    Slušati suradnike

    Film je kolektivno djelo i važno je imati povjerenje u kolege, koji će te izvući u trenutku nejasnoća i jednostavno se prepustiti

    Razgovarala Lucija Mulalić

     

    Kako je došlo do suradnje s redateljicom filma Korak po korak?

    Biljana Čakić Veselič nazvala me i pitala  bih li glumila u njenom filmu, za koji je odmah rekla da je debitantski. Nisam mogla odbiti redateljicu koja radi na svom prvom filmu u dobi u kojoj su ih neki njezini kolege snimili već nekoliko. Naime, Biljana je jedna od rijetkih žena, na prste jedne ruke mogu se nabrojati, koja je dobila novac za film. Pristala sam prije nego što sam pročitala scenarij, a kad sam ga dobila, i on mi se svidio.

    Kako je izgledalo snimanje filma?

    Isprva sam imala malih nesuglasica s Biljanom, sve dok nismo shvatile kako ona druga diše i razmišlja. Film je kolektivno djelo i, kao i u kazalištu, najvažnije je slušati svoje suradnike, a ja sam odličan slušač. Važno je imati povjerenje u kolege, koji će te izvući u trenutku nejasnoća, i jednostavno se prepustiti.

    Kako ste surađivali sa Ksenijom Marinković?

    Ksenija je sjajna i odmah smo kliknule, a slično će Vam reći svi koji su s njom radili. Ksenija i ja surađivale smo u seriji Odmori se, zaslužio si, tako da smo se već znale. Radila sam bez grča i smireno. Budući da je moja uloga u filmu manja, mogla sam se opustiti i uživati gledajući druge i njihov odličan rad.

    Kako ste doživjeli svoj filmski lik?

    Moj lik, Mara, žena je koja ostaje u ratnom gradu Osijeku, koji mnogi napuštaju. Ona je carica izdržljivosti, jaka i stabilna, kakvih je žena danas sve više. Sinovi su joj na frontu, a ona se nosi sa svakodnevicom najbolje što zna i može. Mislim da sam dobro razumjela lik i osjetila njezinu situaciju te da sam to dobro uspjela prenijeti na film.

    Od kad sežu Vaša sjećanja na festival u Puli?

    Festival sam prvi put posjetila 1977. s filmom Mećava. Bilo je to vrijeme kada su novinari, fotoreporteri i kritičari dolazili iz svih dijelova bivše države. Bila sam mlada, uzbuđena i uživala sam u pažnji koju sam dobivala. Za ulogu u tom filmu dobila sam mnoge pohvale, ali zbog republičkog ključa nisam nagrađena na Puli nego u Nišu. Festival danas posjećujem i kad nemam film. Svake godine navratim barem na dva-tri dana kako bih u Areni pogledala nekoliko hrvatskih filmova.