Vrag se krije u detaljima

Razgovarala Janko Heidl

Živite u Australiji, kamo ste otišli s četiri godine, i rijetko dolazite u Hrvatsku. Pretpostavljam da Vam nije bilo  teško uživjeti se u ulogu Mimi, koja je također kao djevojčica otišla u Australiju i nakon nekoliko desetljeća prvi je put uhvatila priliku posjetiti obitelj u Hrvatskoj.

S Tomislavom Radićem upoznala sam se prije četrnaest godina, kad je prikazivan moj prethodni hrvatski film, Transatlantic Mladena Jurana, i on je znao moju životnu priču, tako da me je, između ostaloga, angažirao i zbog toga. Lako je bilo utoliko što u filmu govorim hrvatski koliko ga znam, ne baš najbolje. Jer u Australiji govorim engleski, a ne

hrvatski, kojega se sjećam jer sam na njemu razgovarala s djedom i bakom i roditeljima. Kao i moj lik iz filma, i ja sam odavna željela upoznati svoju obitelj u Hrvatskoj, ali iskustvo lika iz filma ipak se razlikuje od mojega, jer ona nije mogla slijediti svoju zvijezdu.

Je li Mimi problematična osoba, kao što se u filmu može učiniti?

Na neki način svi smo problematični. Karakteri se najbolje prepoznaju onda kada ne ide glatko. Mislim da Mimi nije iznimka, ali imala je život u kojem nije bila sretna i sad joj se možda prvi put otvorilo nešto lijepo. Odvažila se na nešto za što možda nikad prije nije imala priliku. Zanimljivo je kako se na vezu starije žene i mlađeg muškarca ne gleda blagonaklono, dok se na vezu starijeg muškarca s mlađom ženom gleda kao na nešto dosta normalno. Zanimljiv je i svojevrstan nesporazum, jer Mimina sestra Ana doživljava Jakova kao svog sina, mada on to nije i svi to znaju. Ipak, u toj obitelji ima puno ljubavi i problemi su neka vrsta ispita kroz koji će se vidjeti može li ona opstati. Mimi svoje sestre ne poznaje dobro, ali sve što se u filmu događa, događa se u jednom danu ‒ sutradan će se možda bolje razumjeti. To je ljudska priča.

Što se Vama sviđa u filmu?

Mnogi se ljudi zasigurno mogu prepoznati. Puno ljudi ima nekoga tko živi vani, jer broj Hrvata u dijaspori nije puno manji od broja Hrvata u Hrvatskoj. Film nudi presjek društva kroz malu grupu ljudi i snimljen je na zanimljiv način u stilu cinéma véritéa. Vrlo je intenzivan i obiluje pojedinostima, malim životnim detaljima. Nijemci kažu: „Vrag se krije u detaljima“.