POVRATAK U PULU
Na kastinzima sam tražio glumce koji su pri završetku akademije ili su je upravo završili, mlade ljude koji imaju mladenačku energiju neophodnu za likove koje tumače. Svi oni zajedno postali su pravi tim i raduje me što većina primijeti zvjezdani potencijal nekolicine 
Kako je došlo do toga da ste zaplivali redateljskim vodama?
Kako imam producentskog iskustva (bio sam, primjerice, producent filmova Lepa sela lepo gore i Rane), ponuđeno mi je da budem producent i Montevidea te predložim redatelja. Nakon dosta istraživanja i rada na scenariju, tijekom kojeg smo otkrili niz zanimljivih pojedinosti, odlučio sam kao redatelja predložiti – sebe. Imam dosta glumačkog iskustva i surađivao sam s mnogim redateljima te sam bio siguran da mogu i znam režirati takav film. Zbog obima materijala predložio sam da priču realiziramo u dva filma i dvije sezone televizijske serije što je i prihvaćeno te je snimanje drugog filma već završeno i on se nalazi u postprodukciji.
Uz pulski festival vežu Vas lijepe glumačke uspomene.
Moj glumački debi, film Boško Buha redatelja Branka Bauera, otvorio je pulski festival 1979. I danas pamtim da je prepuna Arena čekala početak projekcije koji je kasnio pola sata jer smo očekivali dolazak Tita. Zbog mogućnosti da vidim Tita bio sam jako uzbuđen, no on se ipak nije pojavio. Bio sam i na zadnjoj jugoslavenskoj Puli, koja je bila prilično otužna s polupraznim gledalištem, i zaista me veseli što zadnjih godina Festival igranog filma u Puli polako vraća gledatelje i stari sjaj. Ovaj je festival za mene i većinu mojih kolega uvijek bio poseban.
U glumačkoj ekipi imate nekoliko glumaca zvjezdanog potencijala.
Na kastinzima sam tražio glumce koji su pri završetku Akademije ili su je upravo završili, mlade ljude koji imaju mladenačku energiju neophodnu za likove koje tumače. Svi oni zajedno postali su pravi tim i raduje me što većina primijeti zvjezdani potencijal nekolicine. Morat ću ih vezati ugovorom kako bih ih zadržao samo za sebe. (smijeh)
Spomenuli ste zanimljivosti na koje ste naišli istražujući pozadinu nastupa reprezentacije Jugoslavije na prvom svjetskom nogometnom prvenstvu u Urugvaju.
Jedna je od zanimljivijih ona kad je ta reprezentacija pobijedila Brazil, što je izazvalo pravu euforiju u Urugvaju. Dokle je išlo to nogometno ludilo najbolje svjedoči podatak da je nakon te utakmice golman, koji je bio najzaslužniji za pobjedu, dobio ulicu sa svojim imenom u Montevideu. Ulica je nosila njegovo ime desetak godina dok u smjenama vlasti nije promijenjena.
Film je u srpskim kinima vidio velik broj gledatelja.
Više od pola milijuna. No, veseli i to što smo na nedavno završenom fimskom festivalu u Moskvi osvojili nagradu publike. Ruska publika, baš kao i gledatelji u Puli, reagirali su na gotovo istim mjestima, što je najbolji dokaz da smo uspjeli ispričati univerzalnu priču koja se može svidjeti mnogima.
Slijedi i daljnja festivalska, ali i kino distribucija.
Nakon nekoliko regionalnih festivala krajem ljeta na redu je sjevernoamerička premijera na festivalu u Torontu. Potom slijedi još nekoliko američkih festivala. Film je krenuo u kinodistribuciju u Bosni i Hercegovini i Makedoniji, a najesen će u Sloveniji, no prije dogovora s distributerima u Hrvatskoj željeli smo pričekati premijeru u Puli te se nadamo da će hrvatska kinopremijera biti početkom jeseni.