Aleksandar Konstantinović zvani Leka, Titov osobni kinooperater tijekom više od trideset godina prikazao je Titu više od osam tisuća filmova. Nikad se nije medijski eksponirao ni davao intervjue. Dosta mi je trebalo da ga nagovorim na suradnju, a kad sam uspjela, preda mnom se otvorio jedan nov svijet. Odmah sam prepoznala da će upravo njegova priča biti srce filma.

Mlada srbijanska redateljica Mila Turajlić predstavila je na pulskom Kaštelu svoj dugometražni dokumentarni prvijenac Cinema Komunisto. Riječ je o filmu koji, ukratko rečeno, daje svoje viđenje kinematografije države koje više nema, otkrivajući pritom i mnoštvo slabije poznatih, ali i gotovo nepoznatih detalja. Mila Turajlić redateljica je dojmljiva profesionalna životopisa koji, uz ostalo, uključuje školovanje na London School of Economics (diplomski studij politike i međunarodnih odnosa te poslijediplomski studij medija i komunikacije), diplomu na Katedri za filmsku i televizijsku produkciju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu te specijalizaciju iz dokumentarnog filma na slavnoj La Femis u Parizu.

Odakle ideja za nastanak filma Cinema Komunisto?

Zametak onoga što će kasnije postati Cinema Komunisto pojavio se kad sam prvi put posjetila Filmski grad Avala filma. Smješten u srcu Beograda, taj me je filmski studio, o kojem gotovo ništa dotad nisam znala, na neki način osvojio svojom magijom. Šest godina prošlo je od te prve ideje do svjetske premijere filma. Kako pripadam generaciji koja je rođena u bivšoj državi, željela sam o njoj nešto više saznati, a to je danas prilično teško. Činilo mi se da je mogu bolje upoznati upoznam li se bolje s njezinom kinematografijom i krenula sam od toga. U Jugoslaviji je snimljeno više od sedamsto filmova, a istražujući po brojnim arhivima, kako u onima u državama nastalima raspadom Jugoslavije, tako i u inozemstvu, uspjela sam otkriti i pogledati njih samo 320. Činilo mi se da, kako je nestala ta država, isto tako nestaje i njezina kinematografija te sam odlučila reagirati kako bih to pokušala spriječiti.

Dugo ste radili na projektu. Kako ste riješlili problem financija?

Sredstva sam prikupljala iz raznih izvora, od gradskih preko državnih do inozemnih, no kad sam dovršila film, došao je njegov najskuplji dio. Trebalo je platiti sva autorska prava i da mi u toj fazi nije u pomoć priskočio jedan privatni financijer, ne bih mogla završiti film.

Dosta ste istraživali po arhivima. Koja su za Vas bila najzanimljivija otkrića?

Jedno od takvih otkrića bio je snimak u kojem Josip Broz razgovara s Richardom Burtonom na tečnom engleskom jeziku. To je doista rijedak snimak. Dugo je trebalo dok nisam dobila dozvolu za pristup Titovu osobnom arhivu, a ono što sam tamo našla bilo mi je poprilično iznenađenje. Primjerice, dok danas političare nerijetko doživljavamo kao ne baš osobito odgovorne prema poslu kojim se bave, organiziranost i sistematičnost Titova osobnog arhiva, transkripti razgovora i ostali dokumenti upućuju na visokoprofesionalna političara. Također, poznato je da je Tito bio na neki način uključen u nastanak mnogih partizanskih filmova, ali je otkriće njegovih bilješki na scenarijima tih filmova bilo vrlo uzbudljivo. Filmaši su ga često konzultirali oko povijesnih činjenica kada su u pitanju ratni filmovi.

Je li Tito bio uključen u nastanak ostalih filmova?

Ne izravno, ali se iz transkripata vidi da je u razgovoru s filmašima iznosio svoje mišljenje i o drugim filmovima i vjerujem da to nije bilo bez odjeka.

Jedno od iznenađujućih otkrića zasigurno je bio i Aleksandar Leka Konstantinović.

Nakon otprilike godinu dana rada na filmu prvi sam put čula ime Aleksandra Konstantinovića zvanog Leka. Riječ je o Titovu osobnom kinooperateru, čovjeku koji je u Titovoj službi proveo više od trideset godina i prikazivao mu iz dana u dan, svake večeri, film. Ukupno više od osam tisuća filmova. Leka je bio samozatajan i iznimno odan Titu do kraja. Nikad se nije medijski eksponirao ni davao intervjue. Dosta mi je trebalo da ga nagovorim na suradnju, a kad sam uspjela, preda mnom se otvorio jedan nov svijet. Odmah sam prepoznala da će upravo njegova priča biti srce filma, jer je riječ o osobnoj i intimnoj ispovijedi. Leka je bio uključen u gotovo svaki korak nastanka filma, jer bih ga upoznala sa svakim novim otkrićem u procesu rada na filmu, prokomentirali bismo ga, a ono bi kod njega oživjelo i neke davne uspomene. Leka nažalost nije doživio premijeru filma, no kako je znao svaku etapu rada, vjerujem da bi bio zadovoljan njegovim konačnim izgledom.

Na internetskoj stranici filma www.cinemakomunisto.com pokrenuli ste peticiju za spas Avala filma.

Avala film je društveno vlasništvo, dakle kategorija koja više ne postoji. Riječ je o kulturnom blagu, i to za čije očuvanje apeliram i u filmu, jer bi u najavljenoj likvidaciji svi materijali iz njegova skladišta uskoro mogli završiti na smetlištu. Kako su me u razgovorima nakon projekcija ljudi diljem svijeta pitali što se može napraviti, odlučila sam pokrenuti peticiju i uputiti je vlasti Republike Srbije. Učinila sam to kako bih pokušala zaustaviti najavljenu likvidaciju Avala filma, jer ne želim misliti kako bi izgledalo da na tom atraktivnom zemljištu nikne neki novi šoping-centar.

Nakon svjetske premijere na IDFA-u u Amsterdamu film je započeo uspješnu festivalsku distribuciju diljem svijeta. Američka premijera bila je na Tribeca Film Festivalu. Film je prikazan i u većini država nastalih na području bivše Jugoslavije. Nakon premijere u Puli slijedi Sarajevo, čime će i taj krug biti zatvoren. U Srbiji je film imao kinodistribuciju, što se domaćem dokumentarnom filmu dogodilo prvi put u novije vrijeme.

Kakve su reakcije?

Bilo je zanimljivo promatrati različite reakcije i uspoređivati one u inozemstvu, gdje su film uglavnom gledali ljudi koji ne znaju gotovo ništa

o vremenu o kojem govori, i na ovim prostorima, gdje publika dobro poznaje i prepoznaje o čemu film govori. Negativnih reakcija nije bilo, osim komentara o tome zašto sam nešto uključila, a nešto drugo ne. To me nije iznenadilo. Zapravo sam i očekivala i priželjkivala polemiku takve vrste i drago mi je da je do nje došlo.