• Razgovar: Judita Franković, glumica u filmu Ćaća

    ISPLATILO SE ČEKATI


    Glumcu treba stalno kopanje, jer se lako uljuljkaš u dobro i zatvoriš se. A ovako istražuješ i veseliš se.

     

    razgovarao Daniel Rafaelić

     

    Sjajno je kako ste u ulozi postigli taj balans nježnosti i  submisivnosti s jedne i dominacije s druge strane. Mislim ponajprije na ključnu, završnu scenu filma…

     

    Ja još nisam vidjela film i u velikoj sam tremi. Inače imam tremu i u kazalištu i na filmu, ali ovdje si suočen sa sobom i nužno vidiš neke svoje mane koje bi možda htio izbjeći, neke svoje tikove itd… Proces rada na filmu bio je divan, intenzivan, lud, a i vrijeme je bilo takvo. Došli smo na snimanje i izgledalo je sve OK, a zatim prvi dan – snježna lavina. Napadalo je toliko snijega, a do kraja snimanja sve se pretvorilo u proljeće. To mi je i u filmu sjajno, jer se tako i u filmu dogodi.

     

    No, i prošle si godine radila s Matanićem…

     

    Da, radili smo Majku asfalta. To mi je bilo lakše, jer kad vidim sebe na ekranu, zažmirim par puta, i sve moje scene prođu. Ali ovdje ću od treme žmiriti cijeli film. Inače, Matanić je jedan od redatelja s kojim sam htjela raditi jako dugo. Kako sam osoba koja ne voli forsirati, odlučila sam čekati. No, ipak mi se javio sam, a kako je strašno otvoren, istog trena krenula je komunikacija. Ima nešto divno dječačko u sebi. On svemu pristupa s velikim guštom i entuzijazmom i zato mu se i događa taj velik uspjeh. Ima neko veselje u sebi koje i ja imam, tako da smo se tu odmah prepoznali. Ima jedan neopterećen pristup.

     

    Koliko Vam je film važan za glumački rad, za istraživanje?

     

    Užasno važan. Ja sam još kao mala sebe zamišljala kao filmsku glumicu. Onda se ipak otvorilo kazalište, što je zapravo svakom glumcu baza. Ipak, jako me veseli ovo što se počelo događati s kratkim filmom kod nas. Ljudi su shvatili da je to jedna izvrsna forma u kojoj izbrusiš zanat. U kratko vrijeme moraš sve reći, imati neku liniju, moraš promisliti. Ja sam ipak još na početku – još učim. Jako sam sretna, jer mi se otvaraju sjajne stvari. Kada radiš s novim ljudima, uvijek počinješ ispočetka, uvijek učiš nešto novo, jer je najvažnije da se energetski poklopite. Dosad sam zaista imala dobre odnose i u kazalištu i na filmu. Nisam još radila s hitlerima. Glumcu treba stalno kopanje, jer se lako uljuljkaš u dobro i zatvoriš se. A ovako istražuješ i veseliš se.