Sinergija različitosti

Razgovarala Lucija Mulalić

Ovo je druga godina zaredom da imate film na Festivalu u Puli...

Prošle godine glumila sam u filmu Neka ostane među nama Rajka Grlića, kojem je pripala Velika zlatna Arena, a ove godine tu sam s manjinskom koprodukcijom Piran – Pirano.

Je li Vas iznenadila nagrada za glavnu žensku ulogu u filmu Piran – Pirano na Festivalu slovenskog filma? Mnogi kažu da ste nagradu dobiti i zbog Slovenke.

Na neki način mislim da su u pravu. Mnogi misle da bi bilo bolje da sam osvojila nagradu godinu prije. Smatram da je to

bila neka vrst kompenzacije zbog Slovenke, što mi i nije baš drago, ali nagrada je uvijek lijepo priznanje premda se zbog nje ništa nije promijenilo. Prava je nagrada u biti to da radiš i dalje.

Kako ste doživjeli svoj lik u filmu Piran – Pirano?

Anica je mlada djevojka koja prolazi traumu gubitka obitelji. Zbunjena je i ne zna što se događa te što joj je činiti. Također je i puna emocija, a u veze u filmu ulazi ne toliko zbog ljubavi, već zbog potrebe za bliskošću. Nadam se da sam postigla da lik Anice izgleda kao zbunjena osoba kojoj je teško snaći se u određenim situacijama.

Kakva je bila atmosfera na snimanju?

Sjajna. Miješanje glumaca iz različitih sredina, s kojima sam izvrsno surađivala, stvorilo je posebnu energiju i mislim da

smo napravili odličan posao.

Piran – Pirano tek započinje svoj festivalski put koji je Slovenku daleko odveo.

Slovenka je prikazana na mnoštvu festivala i osvojila je više nagrada, od kojih bih izdvojila nagrade u Parizu i Valenciji, tako da se nadam da će slična sudbina pratiti i Piran – Pirano. Također, sretna sam jer je ovo prvi film koji je mogla pogledati i moja baka, jer Slovenka i Neka ostane među nama baš i nisu za njene oči. Tema ovog filma joj je generacijski bliska pa sam joj konačno mogla pokazati čime se ja to točno bavim.

U sva tri dosadašnja filma glumite žene koje su snažne izvana i krhke iznutra. Što mislite da je presudilo pri odabiru upravo Vas za te uloge?

Mislim da je to posljedica onoga što su redatelji prepoznali u meni i što im se svidjelo. Glumac može imati ono nešto

u sebi, određenu vibru, koje možda i nije svjestan, ali to drugi uspiju prepoznati i iskoristiti na pravi način. Za sebe bih rekla da sam topla osoba, duhovita i uvijek nasmijana, a recimo u filmu Piran – Pirano gotovo da se i ne osmijehnem. U svakom slučaju, izbjegavam svoje likove glumiti jednodimenzionalno pa ako mi je osnovni zadatak biti hladna, pokušavam ipaknadograditi lik koliko god mogu.